apsorpcija lijekova

apsorpcija lijekova, upijanje odnosno ulaženje lijeka u krv s mjesta primjene. Lijek se najčešće primjenjuje na usta pa se apsorpcija lijekova odigrava putem sluznice želuca (malo, kratko zadržavanje) i tankog crijeva (mnogo, velika površina), uz manji ili veći učinak prvog prolaza kroz jetru. Ta apsorpcija lijekova može biti promijenjena kod različitih patoloških stanja, a mogu je smanjiti prisutnost sluzavih tvari, adstringencija, laksancija, odnosno povećati: saponini, začini, alkoholna pića, topli napici. Kod parenteralne apsorpcije lijek prodire u krv s kože, sluznice nosa ili usne šupljine, stražnjeg crijeva, pluća i s različitih mjesta injekcije (sk., intramuskularno, intravenski). U tim slučajevima nastup djelovanja lijeka je brži i jači (izbjegavanje učinka prvog prolaza). Ta apsorpcija može se povećati trljanjem, toplim oblozima, dodatkom vazodilatatora ili hijaluronidaze, a smanjiti hladnim oblozima, primjenom teško topljivih pripravaka, dodavanjem vazokonstriktora.