bijeg misli

bijeg misli (bijeg ideja, bujica misli), otkočenje misaonog, pretežno formalnog toka mišljenja koji rijetko ili uopće ne dostiže cilj. Vanjskim oblikom misaoni procesi čine se ubrzanima, no oni su samo življi po asocijacijama, koje su često jako udaljene. I kod logičkog mišljenja kao i kod bijega misli u jedinici vremena postoji jednak broj misli, no razlika je što u potonjem slučaju nema vrednovanja misli, nego sve imaju jednaku vrijednost. Zato vanjski ili unutrašnji podražaji dovode do brojnih devijacija u misaonom toku. Nedostaje tzv. determinirajuća tendencija koja usmjerava tok misli, upotrebljava one potrebne, a odbacuje nepotrebne. Postoje različiti oblici bijega misli: misaono bogat, naviru brojne misli i asocijacije koje pretežno dolaze iznutra; misaono siromašan, bolesnik ima malo misli, ali neprekidno govori, asocijacije su često prema sazvučju; govorni bijeg misli postoji nagon za govorenjem, pretežno povezan s vanjskim podražajima; nijemi bijeg misli (manični stupor), bolesnik jedva progovori koju riječ ili potpuno šuti, ali je preplavljen mislima od kojih nijednu ne stigne izgovoriti; smeteni bijeg misli , tek se poneki međučlan asocijativnog toka može izreći, pa nalikuje na smetenost, disocijaciju. Tipičan bijeg misli vidi se kod manija i maničnih stanja.