bol

bol, tjelesni osjet, zauzima posebno mjesto kao tzv. nociceptivni sustav, svjesni subjektivni doživljaj namijenjen obrani organizma od štetnih agensa. Za osjet boli ne postoji neki adekvatni podražaj ili neka vrsta specifične energije. Bol može imati različiti karakter: paljenje, bodenje, rastezanje, može biti grčevita ili poput pritiska. Receptori za bol odgovaraju na informacije o oštećenju tkiva, pa postoje nociceptivni receptori za prekomjerno natezanje tkiva, sluznički receptori za niski, odnosno visoki pH i dr. Bol nema znatniju sposobnost adaptacije, ali postoje centralni mehanizmi koji mogu smanjiti ili pojačati, pa čak i izazvati bol na nekom dijelu tijela gdje se nekoć pojavila. Živčani putovi za bol su dijelom zajednički s putovima za osjet toplog i hladnog (spinotalamički putovi), pa se bolne reakcije mogu javiti u ljudi bez svijesti. Psihički činioci imaju izuzetno važan utjecaj u nastanku i modifikaciji bolnog osjeta. U nastanku bolnih osjeta važnu ulogu igra oslobađanje niskomolekulskih tvari kao što su bradikinin, histamin, serotonin i dr. Kod centralnog potiskivanja boli analognu ulogu igraju →  endorfini. Drugi osjetilni podražaj ili vanjski faktori koji utječu na psihološku konstelaciju čovjeka mogu smanjiti, ali i pojačati bol (npr. „maskiranje" zvučnim podražajima). Pored ove „fiziološke boli", kojoj je osnovna funkcija očuvanje dijelova ili čitavog organizma, postoji „patološka bol", koja može nastati na osnovi periferno uzrokovanih anatomskih (npr.  → kauzalgija) ili funkcionalnih (npr.  → neuralgija) poremećaja ili centralnim poremećajima interpretacije osjetnih informacija (npr. talamična bol, → fantomski doživljaj).