bronhalni karcinom

bronhalni karcinom (carcinoma bronchale), najčešći karcinom u muškaraca (22%), dok je u žena na četvrtom mjestu (10%) po učestalosti. Najčešće se javlja u dobi od 50 do 70 godina. Više od 90% muškaraca i oko 70% žena s karcinomom bronha su aktivni ili bivši pušači. Postoji i upravno proporcionalan odnos godišnje incidencije karcinoma bronha i broja popušenih cigareta na dan: u nepušača 0,07 slučajeva/1000; 1-14 cigareta/dan: 0,571 1000; 15- 24/dan: 1,39/1000; 25 i više/dan: 2,27/1000. Među ostalim etiološkim agensima navode se: profesionalni agensi poput azbesta, radioaktivnih tvari, arsena, nikla, kromata, klormetil-etera i dušičnih plikavaca. Etiološka uloga udisanja zagađena zraka nije jasna. Patološkohistološki dijeli se na: epidermoidni karcinom (35%), anaplastični karcinom malih stanica (25%), adenokarcinom (21%), karcinom velikih stanica (19%). Glavni simptomi: kašalj (80% bolesnika), hemoptiza (70%) i dispneja (60%). Kasnije se nadovezuje mršavljenje i opća nemoć te ostali poznati simptomi uznapredovale maligne bolesti. U metastatske manifestacije karcinoma bronha idu: paraliza živca rekurensa, začepljenje gornje šuplje vene, Hornerov sindrom (mioza, ptoza kapka, enoftalmus). 12% anaplastičnih karcinoma malih stanica luči ACTH ili ADH, što može dovesti do endokrinih simptoma. Javlja se polineuropatija, miastenija gravis, degeneracija malog mozga. Opisuje se hipertrofična pulmonalna asteoartropatija (batićasti prsti). Čest je pleuralni izljev, a nešto rjeđi migrirajući tromboflebitis i hiperkalcemija. Dijagnoza se postavlja (nakon pažljive anamneze i fizikalnog statusa) na temelju citološke pretrage iskašljaja i/ili pleuralnog izljeva, pregledne anteroposteriorne i postranične rendgenske slike pluća i slojevnih slika pluća, te bronhoskopije i biopsije tumora, što omogućuje definitivnu patološkohistološku dijagnozu. Proširenost tumora prikazuje se TNM-sustavom. Zbog racionalnog plana liječenja važno je dijagnosticirati i proširenost metastaza. Liječenje je obično palijativno. Zahvaljujući ranoj dijagnozi do 20% bolesnika se operira (pulmektomija, lobektomija). Radioterapija je korisna u svim histološkim vrstama karcinoma bronha. Kemoterapija (kombinacija ciklofosfamida, doksorubicina i vinkristina) u kombinaciji s radioterapijom indicirana je samo kod anaplasfičnog karcinoma malih stanica. Bolesnici s neliječenim karcinomom bronha prosječno žive 9 mjeseci od postavljanja dijagnoze. Petogodišnje preživljavanje operiranih bolesnika iznosi manje od 10% . Loši rezultati liječenja ističu još više važnost prevencije karcinoma bronha (prestanak pušenja, smanjenje izloženosti potencijalno kancerogenim tvarima na radnom mjestu).