cefalosporini

cefalosporini, baktericidni antibiotici koji uz beta-laktamski prsten imaju vezan dihidrotijazidinski prsten. Cefalosporini inhibiraju stvaranje stijenke bakterija. Najprijo je izoliran iz gljivica Cephalosporium acremonium cefalosporin C, koji je pokazao dobru antibakterijsku djelotvornost i nisku toksičnost. Izolacijom jezgre cefalosporina C, tj. 7-aminocefalosporeonske kiseline, stvorena je ishodišna tvar za brojne polusintetske cefalosporine. Danas se primjenjuje veoma velik broj ovih antibiotika. Stariji cefalosporini (npr. cefazolin, cefaloridin, cefuroksim) bolje djeluje na gram-pozitivne bakterije (osim enterokoka), a slabije na gram-negativne. Samo neki od njih se primjenjuju oralno (npr. cefaleksin). Upotreba: u liječenju infekcija gornjih dišnih putova, genitourinarnog trakta, kože i mekih tkiva, žučnih putova, te osteomijelitisa i gnojnog meningitisa. Oralni cefalosporini se upotrebljavaju samo u liječenju kožnih infekcija. Noviji cefalosporini (npr. cefotaksim, ceftrijakson, ceftazidim) otporniji su na djelovanje beta- laktamaze od starijih, te bolje djeluju na gram-negativne bakterije. Svi se daju isključivo parenteralno. Upotreba: u liječenju teških infekcija uzrokovanih bakterijama otpornim na starije antibiotike (teške infekcije dišnih putova i mokraćnog sustava, sepsa, gnojni meningitis). Cefalosporini rijetko uzrokuju nuspojave. Moguće su različite alergijske reakcije (vrućica, osip, edem), oštećenje bubrega (stariji preparati), hematološki poremećaji, probavne smetnje.