dilatacija

dilatacija, 1. fiziološko ili abnormalno proširenje jednog šupljeg organa. Fiziološka dilatacija, proširenje jednog šupljeg organa koje je još u normalnim granicama i reverzibilno. Patološka dilatacija, abnormalno proširenje jednog šupljeg organa koje je ireverzibilno. Reverzibilno može postati tek prestankom djelovanja uzroka dilatacije ili nakon plastičnog zahvata. Uzroci su: a) prirođeno ili stečeno organsko suženje lumena distalno od mjesta dilatacije, npr. atrezija rektuma, stenoza uretera, striktura uretre, tromboza vene porte, itd.; b) prirođeno ili stečeno funkcionalno oštećenje stijenke šupljeg organa ili ušća bez organskog suženja distalno od dilatacije, npr. kongenitalni megakolon, refluksni megaureter, dilatacija jednjaka kod halazije, itd.; c) prirođena ili stečena slabost (oštećenje) mišićnog sloja stijenke šupljeg organa; dilatacija se razvije u mjestu oštećenja, npr. dilatacija srca kod miokarditisa, megaduodenum, toksični megakolon kod ulceroznog kolitisa; d) poststenotična dilatacija, paradoksalno proširenje koje nastaje distalno od suženja, a još uvijek nije posve etiopatogenetski objašnjeno (turbulentna struja kod krvnih žila, oštećenje mijenteričnog pleksusa kod karcinorna kolona; 2. terapijski postupak kod kojega se lijekom, instrumentom ili operacijom proširuje lumen suženoga šupljeg organa (→ dilatator).