emfizem pluća

emfizem pluća (emphysema pulmonum), trajno proširenje zračnih prostora distalno od terminalnih bronhiola, udruženo s destrukcijom alveolnih stijenki. Patomorfološki se emfizem pluća dijeli u 1. panlobularni, gdje je promijenjen cijeli lobulus, 2. centrolobularni, gdje su promjene pretežno smještene u respiracijskim bronhiolima drugog i trećeg reda i 3. ostali (mješoviti, paraseptumski, paracikatricijski, bulozni i sindrom jednostranog svijetlog pluća). Etiologija i patogeneza emfizema pluća vrlo su složene, no pretpostavlja se da postoje dva dominantna, genetska ili stečena mehanizma: povećana koncentracija elastaza, proteolitičkih enzima koji razaraju elastin u vezivu alveola, te smanjena koncentracija i djelotvornost antiproteaza, u prvom redu alfal-antitripsina. Panlobularni emfizem pluća pretežno je genetski uvjetovan i smješten je u donjim režnjevima pluća. Centrolobularni emfizem pluća stečen je tijekom života, povezan s upalama dišnih putova i pušenjem, a češće je lokaliziran u gornjim režnjevima pluća. U slici bolesti dominira zaduha, a terminalno joj se pridružuju kašalj, cijanoza i kaheksija. Kao komplikacija razvija se plućno srce. Prsni koš je proširen, bačvast, ošit nisko položen i slabije pomičan, ekspirij produžen i otežan. Liječenje: zabrana pušenja, poštedan način života i rada, optimalna klima, suzbijanje upala (antibiotici, kortikosteroidi). U fazi ispitivanja je liječenje antioksidancijama (askorbinska kiselina, alfa-tokoferol), stimulacijom endogenih antiproteaza (danazol) i sintetskim inhibitorom proteaze.