fetus

traži dalje ...

fetus, plod ili dijete u utrobi majke nakon završene embriogeneze, tj. nakon 12 tjedana trudnoće. Za vrijeme embriogeneze naziva se zametak (embrij), a nakon rođenja novorođenče (neonatus). Za vrijeme života u maternici plod raste povećanjem duljine i tjelesne mase, stari odnosno povećava svoju gestacijsku dob (dob trudnoće) i sazrijeva; rast, gestacijska dob i sazrijevanje tri su temeljna momenta života u maternici o kojima ovisi postnatalni razvoj djeteta. Gestacijska dob računa se od prvog dana posljednje menstruacije i u prosjeku traje 280 dana ili 40 tjedana. Ako je dob trudnoće kraća od 28 tjedana, plod se naziva pobačenim, od 29 do 37 tjedana nedonošenim, od 38-42 tjedna donošenim, a poslije 42 tjedna prenošenim. Stvarna dob trudnoće je dva tjedna kraća, jer se oplodnja obično zbiva oko 14. dana nakon prvog dana menstruacije, a u mnogih žena (u oko jedne petine) ovulacija se zbiva ranije ili - češće - kasnije, pa se prava dob trudnoće i rok porođaja razlikuju od vremena proteklog od izostanka menstruacije. Rast fetusa mjeri se povećanjem njegove duljine i tjelesne mase. Duljina fetusa prilično je konstantna, ovisi o gestacijskom dobu. Sa 4 tjedna trudnoće (konac I. lunarnog mjeseca) duljina mu je 0,25cm, sa 8 tjedana (II. 1. m.) 2cm, sa 12 tjedana (III 1. m.) 9cm, sa 16 tjedana (IV l. m.) 16cm i sa 20 tjedana (V. 1. m.) 25cm. Nakon toga plod raste u duljinu linearno, na koncu svakoga lunarnog mjeseca duljina mu odgovara umnošku broja mjeseci faktorom 5: npr. u VIII. 1. m. (32 tjedna) duljina mu iznosi 40cm (8•5). Prirast mase nije tako jednakomjeran i linearan. Do 28 tjedana rast je, mjereći masom, razmjerno spor. Tako je sa 10 tjedana fetus težak 10g, sa 20 tjedana 300g, sa 30 tjedana 1300g; do 38 tjedana rast je maksimalan i linearan, tjedni je prirast oko 200-230g. Poslije 38 tjedana rast fetusa fiziološki se usporava, ovisi o vlastitom potencijalu za rast i o tzv. potpori za rast. Potencijal za rast genetski je uvjetovan, pa npr. postoje izrazite razlike u masi novorođenčadi među raznim rasama: najteža su donošena, ročno rođena djeca američkih Indijanaca (3847g), u indoevropskoj skupini teže oko 3400g, u mongoloidnoj rasnoj skupini oko 3147 g, u negroidnoj 2993g, u indijskoj 2866g i u polinezijskoj rasnoj skupini u prosjeku samo 2400g. Postoje mnogobrojni fiziološki i patološki faktori koji utječu na rast ploda u maternici (okolišni, majčinski, faktori maternice, posteljice i samog ploda). Od fizioloških faktora od značenja su visina i tjelesna masa majke, njezina rodnost i spol djeteta. Visoke i pretile majke rađaju težu djecu nego niske i mršave. Drugorotkinja rada oko 200g teže dijete nego prvorotkinja, a muško čedo je oko 130g teže nego žensko; visoka i pretila drugorotkinja rada i do 1000g teže muško dijete nego niska i mršava prvorotkinja žensko dijete. Mnogobrojne su bolesti i patološke okolnosti koje utječu na rast djeteta (najvažnije: majčina prehrana, povišen krvni tlak i šećerna bolest). Žene koje se nedovoljno hrane i one koje boluju od povišena krvnog tlaka često rađaju malenu, pothranjenu, hipotrofnu djecu. Obrnuto, majke koje se hrane prekomjerno a što se očituje prekomjernim prirastom tjelesne mase u trudnoći, te trudnice s loše liječenom šećernom bolešću ili latentnom šećernom bolešću, rađaju veliku, hipertrofnu djecu. Rast djeteta u maternici ocjenjuje se na temelju mase i duljine za dob trudnoće, na temelju tzv. krivulja fetusnog rasta, posebno za prvorotkinje i višerotkinje, za mušku i za žensku djecu, prema centilnim vrijednostima. Sazrijevanje ili maturacija fetusa, priprema za život izvan maternice, ovisi o dobu trudnoće, ali i o drugim faktorima.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

fetus. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/fetus>.