fotosinteza
traži dalje ...fotosinteza, kemijski proces kojim zelene biljke pomoću klorofila u kloroplastima (pretežno u lišću), koristeći svjetlosnu energiju Sunčeva zračenja, od ugljičnog dioksida i vode sintetiziraju organske tvari (ugljikohidrate, masti, bjelančevine) i pritom otpuštaju kisik u atmosferu. To je pretvorba energije zračenja u kemijsku energiju pohranjenu u kemijskim vezama ugljikohidrata i drugih organskih molekula. Reakcija se može sažeti jednadžbom:
svjetlost
CO2 + 2H2O klorofil (CH2O) + H2O + O2.
Oslobođeni kisik potječe od vode iz tla, a ne od ugljičnog dioksida iz zraka. Fotosinteza se može smatrati procesom obrnutim od oksidativne fosforilacije u mitohondrijima, jer se odvija uz potrošnju svjetlosne energije, bez potrošnje kisika i bez upotrebe organskih tvari za proizvodnju energije. Fotosinteza se sastoji od dvaju nizova reakcija: 1. reakcije na svjetlost, neposredno ovise o svjetlosnoj energiji i odnose se ponajprije na fotofitičko razdvajanje vode na vodik i kisik; 2. reakcije u tami nastavljaju se na reakcije na svjetlost i ne ovise neposredno o svjetlu (tj. mogu se odvijati i na svjetlu i u tami). Odnose se na sintezu jednostavnih organskih tvari od ugljičnog dioksida i vode. Daljnjim kemijskim reakcijama nastaju složenije tvari, koje se odlažu kao pričuvni materijal ili se upotrebljavaju za izgradnju strukturnih sastojaka biljke (npr. celuloze). Budući da su sve životinje, uključivši i čovjeka, neposredno ili posredno ovisne o biljnoj hrani te da sav kisik u atmosferi potječe od kisika koji kloroplasti otpuštaju za vrijeme fotosinteze, fotosinteza se može smatrati biološki najvažnijim procesom, tj. osnovom cjelokupna života na Zemlji.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.
fotosinteza. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 26.4.2025. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/fotosinteza>.