genetika čovjeka

genetika čovjeka (humana genetika), grana genetike koja proučava nasljedne varijacije u čovjeka. U doba klasične (Mendelove) genetike genetika čovjeka se uglavnom ograničavala na analizu rodoslovlja oboljelih od nasljednih bolesti. Danas su razvijene brojne subdiscipline koje proučavaju nasljeđivanje čovjeka s raznih aspekata i različitim metodama: → imunogenetika, →  farmakogenetika, genetsko istraživanje spolnih stanica u svrhu iznalaženja uzroka gametopatija. Genetika tumora, genetska predispozicija za razvitak tumora i ostali genetski aspekti onkogeneze. Citogenetika, → citogenetika. Genetika somatskih stanica, kartografiranje čovječjih gena hibridizacijom somatskih stanica čovjeka sa stanicama drugih vrsta. Genetika ponašanja, utjecaj nasljednih činilaca na reakcije čovjeka u zdravlju i bolesti, genetska uvjetovanost mentalne retardacije i dr. Genetika populacije (populacijska ili demografska genetika), uloga nasljeđa u strukturi i dinamici stanovništva, genetska ravnoteža populacije i njezini poremećaji zbog mutacija i miješanja s drugim populacijama. Klinička (medicinska) genetika, genetske promjene kao etiološka podloga bolesti ili patoloških stanja (nasljedne metaboličke bolesti, enzimopatije, genopatije, kromosomopatije). Eugenika, sprečavanje pojavljivanja nasljednih bolesti; danas je efikasna samo tzv. negativna e.: sprečavanje rađanja jedinke opterećene nasljednom bolešću (pozitivna e.: povećanje učestalosti genetski zdravih jedinki). Važnu ulogu u eugenici ima → genetsko savjetovanje (informacija) na osnovi procjenjivanja rizika (rodoslovlje, prenatalna dijagnostika). Juridička genetika, zakonske norme u vezi s prevencijom nasljednih bolesti. Genetička etika, procjenjivanje etičnosti eugeničkih postupaka.