glaukom

glaukom (glaucoma, zelena mrena), kompleksni i raznorodni sindrom, kojega je vodeći simptom povišen intraokularni tlak i njegove posljedice: ispadi u vidnom polju (skotomi) i oštećenje vidnog živca. Glaukom može biti kongenitalan ili se javlja tijekom života kao primaran, bez znakova drugih očnih bolesti, odnosno sekundaran, kao posljedica patoloških promjena u oku. Primarni glaukom može biti otvorenog i zatvorenog komoričnog kuta. Tijek glaukoma otvorenog kuta (glaucoma simplex) je nezamjetljiv, pritajen, bez subjektivnih simptoma, ali progresivan, nerijetko se otkriva slučajno; zahvaća oba oka. Intraokularni je tlak umjereno povišen, ispočetka obično ujutro, pa je preporučljivo tada izvoditi tonometriju i to u svakog pacijenta starijeg od 40 godina. Pregledom očne pozadine nade se ekskavacija papile vidnog živca. Ostale su dijagnostičke pretrage tonografija, perimetrija, gonioskopija i provokacijski testovi. Važna je i obiteljska anamneza, budući da je to familijarno, genski uvjetovano oboljenje. Glaukom zatvorenog kuta (glaucoma congestivum) teče kronično s povremenim napadima akutnoga glaukoma, češći je u žena, hipermetropa i vegetativno stigmatiziranih osoba. Napadi nastupaju naglo, karakterizirani su jakom boli u oku što zrači u odgovarajuću polovicu glave, oko je crveno, vrlo tvrdo, vidna oštrina smanjena s pojavom kolobara duginih boja oko izvora svjetlosti, a česti su mučnina i povraćanje. Intraokularni je tlak vrlo visok, rožnica edematozna, prednja sobica plitka, zjenica proširena i ukočena, a u zjeničnom se području nazire zelenkasti odsjaj. Sekundarni glaukom posljedica je upale (uveitis), bubrenja i pomaka leće, tumora, neovaskularizacije, ozljede, očnih operacijskih zahvata (afakija), a može biti izazvan i lijekovima (simpatikomimetici, parasimpatikolitici, kortikosteroidi). Kongenitalni glaukom posljedica je poremećenog razvoja komoričnog kuta, a ako se očituje u prvoj godini života dovodi do hidroftalmusa. Liječenje sekundarnog glaukoma je uzročno, dok se kod primarnog svodi na medikamentno i operativno snižavanje intraokularnog tlaka. Potonje se provodi uspostavljanjem novih putova za odvodenje očne vodice iz oka, smanjenjem njezine proizvodnje i otklanjanjem zapreka u njezinu toku. Od operacija za uspostavljanje novih drenažnih putova najpoznatije su iridenkleiza, trepanacija sklere i trabekulektomija, koje kroz operacijsku fistulu ili trepanacijski kanal odvode očnu vodicu u supkonjunktivni prostor, gdje se apsorbira. Kod kongenitalnoga glaukoma izvode se goniotomija i trabekulotomija ab externo za lakšu drenažu očne vodice u Schlemmov kanal, dok je kod afakičnoga glaukoma indicirana ciklodijaliza, koja očnu vodicu drenira u suprakorioidni prostor. Smanjenje proizvodnje očne vodice postiže se uništavanjem dijela zrakastog tijela vrlo visokim (ciklodijatermija) ili pak niskim temperaturama (ciklokrioterapija). Za otklanjanje zapreka u cirkulaciji očne vodice izvodi se totalna ili periferna iridektomija, sinehioliza, transfiksija šarenice i dr. Antiglaukomske operacije izvode se kad medikamentno liječenje ne dovodi do uspjeha, napose kad se pogoršava nalaz vidnog polja. Kod kongenitalnoga glaukoma operaciji treba pristupiti što prije radi sprečavanja razvoja hidroftalmusa. Važno je izbjegavati činioce koji kod bolesnika s glaukomom mogu izazvati akutni napad (kava, čaj, koka-kola, uzimanje većih količina tekućine, boravak u tami, uzbuđenje). Svi oblici glaukoma mogu završiti potpunim gubitkom vida (apsolutni g.); 15-20% svih slijepih oslijepilo je zbog glaukoma.