glavobolja

glavobolja (cephalalgia, cephalgia, cephalea); bolni osjet koji nastaje u području neurokranija, splanhnokranija i gornjeg dijela vrata, osobito u potiljku. Vrlo se često sreće u kliničkoj praksi, a bolesnici traže pomoć specijalista gotovo svih medicinskih disciplina. Strukture glave i vrata, koža i periost lubanje, dura i njezini venski sinusi, ogranci V, IX. i X. kranijskog živca (nervus trigeminus, nervus glossopharyngeus, nervus vagus), I, II. i III. cervikofacijalni živac te velike arterije na bazi mozga osjetljivi su na bolni podražaj i na razne mehanizme koji izazivaju glavobolju. Bol može nastati kada na pojedine od ovih struktura, osobito živčane, djeluju upala, trakcija, pomak ili izravni pritisak. Osim toga, bol može biti posljedica bolesti nosa i paranazalnih šupljina, ćelija temporalne kosti, mišića glave i vrata te očnih mišića. Glavobolja se pojavljuje i kod bolesti drugih organa te kod općih bolesti, pa se može smatrati jednom od najčešćih simptoma različitih bolesti. Kronična recidivna glavobolja pretežno je funkcionalne naravi. Glavobolja se najjednostavnije razvrstava u ove skupine: migrena, neuralgia nervi trigemini, neuralgia nervi glossopharyngei, neuralgia ganglii sphenopalatini (Sluderova neuralgija), glavobolja uzrokovana endokranijskim bolestima, psihogena cefalgija, histaminska cefalgija (morbus Horton), pri kojoj je bol ograničena na područje vanjske karotidne arterije, tj. oka, sljepoočnice, vrata i lica), kranijski arteritis, glavobolja uzrokovana bolestima nosa i paranazalnih šupljina (samo 5% glavobolja u vezi je s bolestima nosa i sinusa), posttraumatska glavobolja, sindrom temporomandibularne artikulacije (Costenov sindrom), glavobolja zubnog porijekla, alergijska glavobolja, glavobolja uzrokovana poremećajima u oku, mialgija, glavobolja uzrokovana tumorom mozga, glavobolja raznovrsna porijekla (arterijska hipertonija i akutna glavobolja, subakutna i kronična glavobolja kod zaraznih bolesti, glavobolja nakon lumbalne punkcije, glavobolja izazvana spontanim subarahnoidnim krvarenjem te bolestima uha s kolesteatomom i bez njega, hipoglikemijom i dr.). Za dijagnozu je najvažnije da se pri uzimanju anamneze osobita pozornost posveti lokalizaciji boli, intenzitetu, frekvenciji i trajanju napadaja, popratnim simptomima kao što su mučnina i povraćanje, simptomi u predjelu očiju, te da se ispita postoji li veza s emocionalnim stresom i konfliktima ili živčanom napetošću. Osim toga, potrebno je obratiti pozornost na obiteljsku i osobnu anamnezu. Liječenje zahtijeva uklanjanje etioloških faktora. Simptomatska terapija, koja je u biti samo suzbijanje boli (→ analgetici), prolazne je vrijednosti, pa zato treba konzultirati specijaliste (neurologe, interniste i ostale).