glikogen

glikogen, polisaharid svih životinjskih stanica i nekih algi, gljiva i bakterija. Polimer D(+)glukoze (glukan) vrlo je razgranate građe po čemu je sličan amilopektinu. Funkcija je glikogena vrlo važna u svakoj stanici: on je metabolit koji oslobađa u stanici potrebnu količinu glukoze a prima glukozu koja uđe u stanicu. Kako je osmotski tlak otopljena glikogena anomalno nizak, ne može se povećati pridolaskom bilo koje količine glukoze u stanicu (glukoza se polimerizira u glikogen). Stoga koncentracija glikogena u tkivima varira u širokom rasponu vrijednosti: od 0,002-0,005 u mnogim tkivima (kada je količina otpuštene glukoze jednaka količini pridošle), do 0,014 (u skeletnom mišiću) i do 0,095 (jetra normalna čovjeka). Iznimno, koncentracija glikogena u patološkim uvjetima, kada nema razgradnih enzima (neke glikogenoze), raste do 0,18. Pas i guska nakupljaju u normalnim prilikama do 0,20 glikogena u jetri. Čestice glikogena znatno su razgranatije od čestica amilopektina pa je prosječna duljina lanca između račvišta u glikogenu 12 molekula anhidroglukoze (amilopektin 18 i više). (β-čestice se nađu u svim tkivima, promjera su 20 nm, molekulske mase 10⁶. U jetri se (β- čestice agregiraju u α-čestice koje su grozdaste, promjera čak do 280nm, molekulske mase do nekoliko milijardi, vrlo hidratizirane (sadrže 1/3-1/2 vode).