glomerulonefritis, akutni

glomerulonefritis, akutni (glomerulonephritis acuta), najčešće nastaje kao posljedica imunosne reakcije na infekciju organizma hemolitičkim streptokokom grupe A (ima i drugih uzroka). Patološko-histološki je u pravilu endokapilarni eksudativni glomerulonefritis: bubre endotelne stanice glomerulskih kapilara, umnažaju se mezangijske stanice, i zato dolazi do suženja kapilarnog lumena u kojem se vide eritrociti i leukociti, kao i izvan lumena, a snižena je glomerulska filtracija. Zahvaćeni su svi glomeruli obaju bubrega. Klinička slika: 7-21 dan nakon infekcije streptokokom (najčešće ždrijela) prvi znakovi bolesti su neodređena bol u slabinama, osjećaj nevoljkosti, blago povišenje tjelesne temperature, smanjeno se izlučuje tamnija mokraća, pojavljuju se edemi, arterijska hipertenzija. Nade se proteinurija 1-3g/24h, specifična težina veća od 1024 (800mOsm/kg), a u sedimentu mokraće eritrociti, leukociti, granulirani cilindri. U krvi je povišena koncentracija kreatinina i mokraćevine a snižena frakcija C3 komplementa, prisutni su cirkulirajući imunokompleksi. Ako bolest teče bez komplikacija, ozdravljenje će nastupiti nakon više tjedana i mjeseci. Prognoza je to bolja što je osoba mlađa (u djece 98% ozdravljenja). Komplikacije: hipertenzivna kriza, popuštanje lijeve srčane klijetke, akutna bubrežna insuficijencija. Liječenje: ležanje u krevetu, u fazi oligurije ograničenje tekućine, soli i bjelančevina (0,5 g/kg tjelesne mase) u hrani, dijuretici (furosemid), antihipertenzivi, vazodilatancije, penicilin radi iskorjenjenja streptokokne infekcije. Kod najtežih oblika treba primijeniti hemodijalizu.