gluhoća

traži dalje ...

gluhoća (anacusis, surditas), djelomičan ili potpun gubitak sluha na jednom ili oba uha. Gluhoća u audiologiji znači gubitak sluha u govornom području tonalnog audiograma veći od 93 dB SI, ali je u narodu naziv za svako smanjenje sposobnosti slušanja. Nagluhost je djelomična gluhoća. Provodna (konduktivna) nagluhost, poremećaj u provođenju zvuka od vanjskog do unutarnjeg uha; najčešće nastaje zbog infekcije ili anomalije slušnih koščica u srednjem uhu, ali i zbog abnormalnosti u unutarnjem uhu (otoskleroza) koja nastaje u koštanoj kapsuli labirinta. Zamjedbena (perceptivna) nagluhost nastaje zbog lezija pužnice u unutarnjem uhu, slušnog živca ili slušnih centara u mozgu. Može postojati od rođenja. U odraslih nastaje zbog ozljeda, nekih bolesti ili dugotrajne izloženosti buci. Progresivna perceptivna nagluhost (presbyacusis), pojava u starijoj dobnoj skupini. Miješana nagluhost (hypacusis mixta), kombinacija provodne i zamjedbene nagluhosti. Vrsta nagluhosti dijagnosticira se raznim slušnim testovima (→ audiometrija) a liječenje ovisi o uzrocima (→ slušni amplifikator)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

gluhoća. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 15.6.2025. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/gluhoca>.