gušterača

gušterača (pankreas, pancreas), žlijezda s vanjskim (egzokrina) i unutarnjim lučenjem (endokrina), priključena probavnom sustavu. Smještena je retroperitonejski u gornjem dijelu trbušne šupljine s glavom (caput pancreatis) uloženom u udubljenje dvanaesnika, tijelom (corpus pancreatis) smještenim iza želuca i repom (cauda pancreatis) prebačenim preko gornjeg pola lijevog bubrega. Egzokrini dio čini glavninu mase gušterače i po građi je analogan acinoznim seroznim žlijezdama slinovnicama („trbušna slinovnica"). U bazalnom dijelu žljezdanih stanica prevladavaju gusto zbijene cisterne granulirane endoplazmatske mrežice, a u apikalnom dijelu, iznad Golgieva aparata, sekrecijska (zimogena) zrnca različita stupnja zrelosti. Najtanji odvodni kanali (prijelazne cijevi) započinju unutar samih žljezdanih acinusa (centroacinusne stanice). Veći odvodni kanali spajaju se u glavni odvodni kanal (ductus pancreaticus maior Wirsungi), koji se zajedno s glavnim žučovodom (ductus choledochus) otvara u dvanaesnik na Vaterovoj papili. Ponekad postoji i manji, akcesorni odvodni kanal (ductus pancreaticus minor Santorini), koji se otvara na maloj papili dvanaesnika. Gušterača se razvija u obliku dvaju izraštaja endodermalnog epitela dvanaesnika (ventralna i dorzalna osnova). Nakon rotacije dvanaesnika, ventralna osnova (zajedno s glavnim žučovodom) dospijeva na dorzalnu stranu i spoji se s dorzalnom osnovom. Od ventralne osnove nastaje donji dio glave i proksimalni dio glavnoga odvodnog kanala, a od dorzalne preostali dio gušterače i distalni dio odvodnog kanala. Praktički važna anomalija gušterače, uslijed nepravilne rotacije, jest prstenasta gušterača (pancreas anulare), glava koje obavija cijeli opseg dvanaesnika i tako uzrokuje njegovo suženje (stenozu). Endokrini dio gušterače, Langerhansovi otočići, nastaju od epitelnih tračaka koji su se odvojili ad sustava odvodnih kanala (→  Langerhansovi otočići). Acinusne stanice i stanice malih kanalića luče izrazito alkaličan gušteračni sok (pH 8,0-8,3) u količini od oko 1 L na dan. U onom dijelu (vrsti) soka što ga luče acinusne stanice (gusti sok) nalaze se brojni enzimi za probavu bjelančevina - tripsin, kimotripsin, karboksipolipeptidaza, ribonukleaza i dezoksiribonukleaza, za probavu masti - lipaza, kolesterol-esteraza i fosfolipaza, za probavu ugljikohidrata - amilaza. Proteolitski enzimi luče se u neaktivnu obliku, npr. tripsinogen, koji se u tankom crijevu pomoću enzima enterokinaze aktivira u tripsin. U samoj gušterači luči se i tripsinski inhibitor, koji sprečava aktivaciju proteolitskih enzima i posljedičnu probavu tkiva gušterače (što se može dogoditi kod akutnog pankreatitisa). Stanice malih kanalića luče vodu i bikarbonatne ione, koji daju alkalni karakter gušteračnom soku (tzv. rijedak sok). To je osobito važno za stvaranje alkalne reakcije u dvanaesniku koja je potrebna za djelatnost probavnih enzima. Lučenje gusta soka potiču kolecistokinin i vagus, a rijetka sekretin.