hemoglobin

traži dalje ...

hemoglobin (kratica Hb), skupina globularnih bjelančevina u životinja, nalazi se u eritrocitima. U kralješnjaka Hb se sastoji od dvaju parova polipeptidnih lanaca (koji čine globinsku bjelančevinu), od kojih svaki ima po jedan hem. Svaki od četiriju hema vezuje po jednu molekulu kisika (oksihemoglobin). Do disocijacije oksihemoglobina u hemoglobin dolazi u tkivu u kojem Hb predaje kisik stanicama i preuzima dio stvorenog CO2. Svaki gram Hb vezuje 1,34 mL (0,06 mmola) O2, pa uz vrijednost od 16 g Hb/100 mL krvi to iznosi 21 mL (10 mmola) O2. Kemijskim vezivanjem na Hb prenosi se krvlju 97% O2, dok se samo 3% O2 prenosi fizikalno (otapanjem u krvnoj plazmi). Vezivanjem CO2 na Hb nastaje karbaminohemoglobin, i na taj način se prenosi krvlju oko 27% CO2. Znatno većirn afinitetom nego O2 veže se na Hb ugljični monoksid. Taj spoj naziva se karboksihemoglobin, veoma je toksičan i brzo uzrokuje smrt (→ otrovanje ugljičnim monoksidom). Jedan eritrocit ima 250•106 molekula Hb. Hb je, osim toga, najvažniji pufer krvi i njegov udio iznosi 79% od ukupna kapaciteta pufera krvi. Na dan se u čovjeka razgradi 3,6 × 109 eritrocita odnosno 6 g Hb. (→ methemoglobin, → sulfhemoglobin).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

hemoglobin. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 27.4.2025. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/hemoglobin>.