hiperkalijemija

hiperkalijemija, povišenje koncentracije kalija u plazmi (5,5 mmol/L ili više). Glavni uzroci: smanjeno izlučivanje kalija mokraćom zbog oštećenja bubrega (akutnog ili kroničnog); teško oštećenje kore nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest); primjena dijuretskih lijekova koji smanjuju izlučivanje kalija (amilorid, triamteren, spironolakton) ako je bubrežna funkcija oštećena; povećan unos kalija (nekontrolirano infundiranje kalijevih otopina, ingestija velikih količina namirnica bogatih kalijem) uz oštećenje bubrežne funkcije; opsežna nagnječenja tkiva pri čemu kalij izlazi iz nagnječenih mišićnih stanica te raste njegova koncentracija u plazmi (crush-sindrom). Klinički znakovi: osjećaj umora, mišićne slabosti, mravinjanje, kljenut mišića, nadutost trbuha, smanjenje ili zastoj rada crijeva, mučnina, aritmije i elektrokardiografske promjene provođenja podražaja i rada srca. Raste li kalijemija, život je ugrožen zbog mogućnosti prestanka rada srca, osobito ako kalijemija prijeđe 8mmol/L. Liječenje se mora primijeniti bez odgađanja; po mogućnosti valja ukloniti sve uvjete koji su doveli do hiperkalijemije. Hiperkalijemija se može smanjiti intravenskom primjenom otopine natrijeva hidrogen-karbonata ili glukoze (ako je bolesnik dijabetičar, uz glukozu treba dati i inzulin), primjenom smola izmjenjivača kalija peroralno ili putem klizme. U slučaju neuspjeha indicirana je primjena hemodijalize.