hipnoza

hipnoza, posebno stanje sužene svijesti izazvano afektivnim činiteljima, gdje je riječ o regresiji osnovnih psihičkih funkcija ličnosti (misaoni, osjećajni i voljni dio), ali i tjelesnih funkcija. Uvid u realnu situaciju iznimno je izgubljen, a reakcija hipnotiziranoga gotovo je uvijek svjesna. Osnovni su stanje i odnos hipnotiziranoga i hipnotizera, pri čemu hipnotizirani ima osobito suženi dio svijesti prema hipnotizeru. Zapravo se svaka hipnotička reakcija osniva na hipnotiziranome i njegovoj spremnosti za to stanje, tako da je u stvari riječ o autohipnozi. Dubina hipnoze je različita, od hipnoidnog stanja preko somnambulizma do duboke hipnoze, i mogućeg djelovanja hipnotizera kad je afektivna rezonancija (osjećajni odgovor) hipnotiziranoga odlučan. Hipnotičko stanje postiže se različitim tehnikama, npr. metodom fiksacije ili kontrasta boje. U terapijskom pogledu hipnoza se osniva na sugestiji, koja se može provoditi bilo u vrijeme same hipnotske seanse ili u obliku tzv posthipnotskih naloga. Hipnotizirana osoba ni u hipnozi ni posthipnotički ne obavlja radnje koje bi bile u suprotnosti s njegovim moralnim zasadama. Postoje različite modifikacije hipnoze: kod stupnjevane aktivne hipnoze (po Kretschmeru i Langenu) hipnotizirani je aktivno uključen u proces i obradu hipnotičkog stanja. Uvodno se ispitanik uvodi u vježbe autogenog treninga, a zatim se to produbljuje do hipnoze; kod frakcionirane hipnoze ispitanik se u toku jedne seanse više puta budi i ispituje te se tako pokušava produbiti sugestivno djelovanje. Indikacije za hipnozu: psihogeni simptomi, neurotski i psihosomatski poremećaji, no i neki organski psihosindromi. Psihoze se smatraju kontraindikacijom. Hipnoza se u posljednje vrijeme upotrebljava i kao analgetska metoda u porodništvu, zubarstvu itd. Većinom postoji naknadna amnezija za hipnotičko stanje.