hipofiza

hipofiza (hypophysis, glandula pituitaria, „moždani privjesakˮ), složena endokrina žlijezda smještena u udubljenju (tursko sedlo, sella turcica) na gornjoj plohi klinaste kosti na bazi lubanje. Obavijena je vezivnom čahurom koja prelazi u tvrdu moždanu ovojnicu, a na gornjoj strani je pokriva diaphragma sellae. To su, zapravo, u jednu anatomsku cjelinu spojene dvije strukture, koje se međusobno razlikuju po embrijskom podrijetlu, histološkoj građi i funkciji te po odnosu prema krvožilnom i živčanom sustavu (hipotalamus). Dok je prednji režanj (adenohipofiza) prava endokrina žlijezda, koja luči svoje hormone pod utjecajem neurohormona hipotalamusa, neurohipofiza je anatomski i funkcionalno integralni dio hipotalamusa. Embrijska osnova prednjeg režnja izrasta koncem I. mjeseca razvitka kao divertikuloidni izdanak krova primitivne usne šupljine (Rathkeova vreća) prema diencefalonu, gdje se spoji s njegovim slijepim izdankom, koji je embrijska osnova neurohipofize. U VI. tjednu Rathkeova vreća izgubi vezu s krovom usne šupljine a proliferacijom stanice svoje prednje stijenke gubi šupljinu i histološki se diferencira u žljezdane stanice adenohipofize (prvo pojavljivanje sekretnih zrnaca koncem III. mjeseca). Ostaci šupljine Rathkeove vreće mogu se naći u srednjem režnju kao Rathkeove ciste. U izdanku dijencefalona diferenciraju se pituiciti i u nj urastu neurosekrecijski aksoni neuroglandularnih stanica u jezgrama hipotalamusa. Ako izuzetno (oko 2% slučajeva) spoj s krovom usne šupljine ne iščezne potpuno, ostaje kao kraniofaringealni kanal (canalis craniopharyngeus) ili u obliku akcesornih žlijezda smještenih u sluznici ždrijela, trupu klinaste kosti ili intrakranijski, na dnu turskoga sedla. Od tih ostataka može nastati tumor. → kraniofaringeom, → neurohipofiza