hipohondrija

hipohondrija (hypochondria), umišljanje nepostojeće bolesti. U okvirima antičke medicine i tadašnje predodžbe o „sokovimaˮ, hipohondrija je smatrana bolešću koja je usko povezana s melankolijom (depresijom), što je još i Galen tvrdio. Kraepelin je govorio i pisao o hypochondria cum materia i hypochondria sine materia kao pojmovima kod kojih se kod jednih nalazilo neke organske podloge, a kod drugih nije. Tek početkom našeg stoljeća hipohondrija je utvrđena kao sindrom koji se javlja kod različitih duševnih poremećaja i bolesti. Dimenzije toga sindroma mogu se nalaziti u okvirima neurotskog, psihosomatskog poremećaja, gdje je još moguće liječenje psihoterapijom, blagim psihofarmacima i gdje se može postići uvid u bolest. No kod teških depresija ili shizofrenija hipohondrični sindrom može prijeći u sumanutost, kad se sumanutog bolesnika logički ne može razuvjeriti u nepostojanje njegove umišljene bolesti. U današnje vrijeme često su prisutni kancerofobija, odnosno karcinofobija (strah pred rakom), zatim strah pred srčanom bolesti (osobito infarktom), a u posljednje vrijeme i strah pred sidom. Hipohondrijski sindrom može se i smije dijagnosticirati tek kad su isključeni svi mogući organski uzroci nekih postojećih ili umišljenih smetnji. Kod hipohondrijske sumanutosti psihoterapija nema nikakvih odjeka ni uspjeha, bolesniku se ne može ni pristupiti.