hipoksija

hipoksija, pomanjkanje kisika u stanicama organizma. Uzrok je raskorak između potrebe stanica za kisikom i mogućnosti njegove dopreme u stanice u dovoljnim količinama (rjeđe: mogućnosti iskorištenja u stanici). Može se klasificirati prema lokalizaciji prepreke u prijenosu kisika, odnosno prema mehanizmu nastajanja. Svaka stanica čovjekova organizma osjetljiva je na hipoksiju, a najosjetljiviji su živčane stanice i miokard. Perakutna hipoksija uzrokuje trenutačni gubitak svijesti. Kad se hipoksija razvija postupno, smanjuju se intelektualne sposobnosti (osobito sposobnost kritičkog rasuđivanja) pa nastaje stanje slično alkoholnom pijanstvu (euforija, glavobolja, mučnina, povraćanje i dr.). Akutna hipoksija stimulira disanje, a jača dugotrajna hipoksija ga deprimira. U akutnoj hipoksiji nastaju brojne metaboličke promjene (najvažnija: hiperglikemija), nadalje tahikardija te porast minutnog volumena srca i krvnog tlaka. Otpornost prema hipoksiji osobito povećava → hipotermija (jer je smanjen potrošak O₂), a otpornost je povećana i u fetusa i novorođenčeta, dok je smanjena kod toksičnih oštećenja organizma i umora.