histerija

histerija (hysteria), oblik neuroze koja se iskazuje a) brojnim tjelesnim simptomima bez organske podloge - što se naziva i konverzijskom neurozom (ili konverzijskim simptomima), ili b) posebnom strukturom ličnosti. Izraz histerija manje se upotrebljava zbog svoga pejorativnog prizvuka; više se govori o konverziji, konverzijskim smetnjama, simptomima. Histeriju je Hipokrat smatrao bolešću koja se javlja isključivo u žena, a povezana je s maternicom, koja navodno putuje po tijelu i izaziva različite simptome. To se povezivalo s češćim epidemijama napadaja plesa ili tikova u ženskim samostanima u srednjem vijeku, kao izraz opsjednutosti vragom, pa su primjenjivani egzorcistički postupci. Charcot je krajem prošlog stoljeća podrobno opisao različite oblike histerije, ali ih je smatrao degenerativnom bolešću živčanih putova. Tek je Freud stvorio teoriju i objasnio psihogenezu histerije: ona predstavlja samo tjelesni izraz potisnute predodžbe i podsvjesnog konflikta. Konverzijska simptomatologija javlja se na motornoj i senzornoj razini kao tzv. histerične kljenuti, napadaji (koje je katkada teško razlikovati od epilepsije), zakočenost, umrtvljenost, ili pak poznati histerični arkus („arc de cercleˮ u Charcota). Nadalje su to histerična sumračna stanja, gubitak osjeta opipa, glasa, zatim sljepoća, gluhoća itd. Nema nijednog simptoma neke organske bolesti koju se konverzijom ne bi moglo prikazati. Psihoanalitički se ta neuroza tumači edipskim vezanjem na roditelja suprotna spola i njegovim podsvjesnim zavođenjem (→ Edipov kompleks). Transkulturno se konverzija različito iskazuje, danas sve više u vezi s pojedinim organima (glavobolja, vrtoglavica, povraćanje itd.), a manje s motornim pojavama. Za vrijeme prvoga svjetskog rata u austrougarskoj su vojsci bile poznate konverzije u obliku tzv. drhtavaca (Zitterer), u drugom svjetskom ratu anksiozne neuroze Angloamerikanaca i „ratna neuroza Jugoslavenaˮ (H. Klein) koja se očitovala u „jurišnim napadimaˮ. Liječenje se provodi energičnim diseiplinskim mjerama, katkada hipnozom, a kod diferenciranijih osoba i psihoanalitičkim postupcima.