hranjenje

hranjenje (jedenje, ingestija), uzimanje hrane, bilo prirodnim putem (na usta) ili umjetno (parenteralno, infuzijom u vene ili rektalnom klizmom). Prirodnim hranjenjem upravljaju živčani centri: centar za glad ili hranjenje (→ glad) i centar za sitost (smješten u ventromedijalnim jezgrama hipotalamusa). Sitost je stanje suprotno gladi, potpuna zadovoljenost zahtjeva za hranom. Obično nastaje poslije obilna obroka hrane, osobito ako su pune zalihe hranjivih tvari. Centar za sitost djeluje u prvom redu inhibicijom centra za hranjenje. Regulacija hranjenja je probavna (kratkoročna, nemetabolička) i prehrambena. Prva ovisi o velikoj mjeri o navikama (čovjek je gladan, jer je vrijeme obroka), te o osjetima u vezi s hranjenjem (žvakanje, rastezanje probavnog trakta) koji inhibiraju centar za hranjenje. Prehrambena regulacija odnosi se na promjene koncentracije ili zaliha prehrambenih tvari. Hipoglikemija podražuje centar za glad, a hiperglikemija centar za sitost (glukostatska teorija). Promjene koncentracije aminokiselina djeluju analogno glukozi. Povišenje slobodnih masnih kiselina, što je razmjerno količini masna tkiva, koči uzimanje hrane. Jednako djeluje i povišena tjelesna temperatura.