hrskavično tkivo

hrskavično tkivo, vrsta potpornog tkiva koje se odlikuje čvrstoćom, nije mineralizirano, avaskularno je, a osnovni sastojci međustanične tvari su kolagena vlakanca i proteoglikanski agregati s hondromukoproteinom. U čovječjem tijelu dolazi u 3 oblika: 1) hijalina hrskavica, prototip hrskavičnog tkiva, izgleda poput mutnog stakla. U embriju i fetusu čini osnovu najvećeg dijela kostura, a u odrasla čovjeka nalazi se na zglobnim plohama, u stijenci nosa, grkljana, dušnika i bronha i na sternalnim krajevima rebara. Hrskavično tkivo nema krvnih ni limfnih žila ni živčanih vlakana, hrani se difuzijom iz krvnih kapilara u vezivnoj ovojnici (perihondrij) kroz vodu vezanu na proteoglikane. Zato je rast hrskavice u širinu ograničen, a isto tako i sposobnost regeneracije nakon oštećenja. Sa starenjem se smanjuje vitalnost hondrocita, demaskiraju se kolagena vlakanca (azbestna degeneracija) a na mjestu odumrlih hondrocita dolazi do ovapnjenja; 2) elastična hrskavica je žućkaste boje i razlikuje se od hijaline po tome što u matriksu, osim kolagenih, sadrži i elastična vlakna. U pravilu ne ovapnjuje. Nalazi se u uški i stijenci vanjskog zvukovoda, u Eustachievoj tubi, epiglotisu, malim hrskavicama grkljana i u stijenci tanjih bronhalnih organaka; 3) vezivna ili vlaknata hrskavica (fibrokartilago) mješavina je hijaline hrskavice i vezivnog tkiva u različitim količinskim odnosima i s kontinuiranim prijelazom jednoga tkiva u drugo. Među debelim snopovima kolagenih vlakana nalaze se male skupine hondrocita okruženih samo uskim područjem hrskavičnog matriksa, rjeđe se nalaze veći nepravilni ostaci hrskavice. Lokalizacija: intervertebralni diskovi, zglobni diskovi (temporomandibularni i sternoklavikularni zglob), pubična simfiza, hvatišta tetiva za kost.