iluzija

iluzija, iskrivljeno doživljen i shvaćen realni objektivni osjetni podražaj. Razlika prema halucinacijama i pseudohalucinacijama je u tome što kod halucinacija nema nikakva osjetnog podražaja, a pseudohalucinacije su vrlo živahne predodžbe s osjećajem osjetno doživljenog. Već kod normalna zapažanja zbivanja u okolini ne radi se samo o fizičkom registriranju osjetno doživljene pojave, već o produktivnom procesu oblikovanja. Iz ranijih iskustava dodaju se određeni elementi koji u stvarnosti ne postoje, odnosno iskrivljeni su, kao npr. previđanje tiskarskih pogrešaka. Premda taj primjer odgovara definiciji - iskrivljeni doživljaj na temelju realnog podražaja - ne može se još smatrati iluzijom. Iluzija nastaje tek kad se na temelju podražaja donosi pogrešan zaključak o doživljaju, što ovisi o subjektivnim i objektivnim činiteljima. Primjerice, u sumraku ustrašena osoba doživljava od obrisa grma u šumi lik čovjeka ili zvijeri koje ga čekaju, ili se šuštanje lišća čuje i doživljava kao koraci. Objektivni činitelji jesu: otežani uvjeti zapažanja (npr. prekratko trajanje nekog zbivanja), vanjski uvjeti kao sumrak, magla, buka, žamor, nedovoljna strukturiranost opažena objekta itd. Subjektivni: nepažnja, odvraćanje pažnje, premorenost, zamućenje svijesti, napetost iščekivanja ugodnih ili neugodnih doživljaja, osnovno raspoloženje, posebno svi stupnjevi straha, od tjeskobe do panike itd. U normalnih osoba postoji trenutačna spremnost na ispravljanje krivo doživljenih i shvaćenih doživljaja. Međutim, u duševnih bolesnika, npr. kod delirantnih stanja, shizofrenije, alkoholizma, djeluvanja nekih droga ili jakih afektivno nabijenih stanja (kao što je to kod kverulanata, → paranoja) mogući su prijelazi prema halucinacijama, a i mogućnost odnosno spremnost za korigiranjem je otežanija ili isključena. Pareidolija je slična pojava, ali dolazi svjesno, tj. iz neoblikovana materijala (npr. oblaci, vlažni obrisi zida, lupa željezničkih vagona) može dovesti do osjetnih doživljaja prema kojima su osobe potpuno kritične.