infracrveno zračenje

infracrveno zračenje (IC-zračenje), obuhvaća interval elektromagnetskih valova između dugovalne granice vidljivog dijela spektra (λ = 760nm) i kratkovalnog kraja radiovalova (λ = 1-2mm). Kao izvor IC-zračenja najčešće se upotrebljavaju zagrijana tijela. Tako npr. u spektru toplinskog zračenja Sunca oko 50% energije otpada na IC-zračenje. Kao izvori IC-zraka koriste se i visokotlačne živine svjetiljke te laseri koji zrače u IC-području. IC-zračenje se detektira termočlancima, fotočlancima, fotomultiplikatorima i sl. Postoje i fotografski filmovi koji reagiraju na IC-zrake, ali samo u uskom području uz vidljivi dio spektra. IC-zračenje manjih valnih duljina upotrebljava se u fizioterapiji i dijagnostici. Najintenzivnija valna duljina toplinskog zračenja ljudskog tijela (λ = 10μm) također ulazi u područje IC-zračenja. Ona se detektira posebnim poluvodičima ohlađenim na temperaturu tekućeg dušika.