insuficijencija aortnog ušća

insuficijencija aortnog ušća (insuficientia valvulae aortae), poremećaj zatvaranja aortnog zaliska koji u dijastoli uzrokuje vraćanje krvi iz aorte u lijevu klijetku. Uzroci kronične insuficijencije aortnog ušća jesu reumatske promjene aortnog zaliska kao posljedica reumatske vrućice, razaranje kuspisa u toku infekcijskog endokarditisa, dilatacija aortnog korijena, degenerativne promjene kuspisa (mukoidna degeneracija) ili prirođeno izobličenje kuspisa. Akutna aortna insuficijencija nastaje rupturom kuspisa u toku infekcijskog endokarditisa te u disekantnoj aneurizmi aorte. Temeljni hemodinamski poremećaj je volumno opterećenje lijeve klijetke krvlju vraćenom iz aorte. Lijeva klijetka se tome prilagođuje dilatacijom i ekscentričnom hipertrofijom. Veliki udarni volumen uzrokuje povišenje sistoličkog tlaka, dok je dijastolički snižen zbog vraćanja krvi u dijastoli u lijevu klijetku (divergentni tlak). S vremenom slabi miokardna kontraktilnost i pojavljuju se znakovi zatajivanja lijeve klijetke. Dijagnoza se postavlja auskultacijom (tipičan dijastolički regurgitacijski šum nad aortnim ušćem); puls je velike amplitude, naglo se podiže i spušta (pulsus celer et altus); elektrokardiografske i rendgenske promjene su nespecifične (znakovi dilatacije lijeve klijetke); ehokardiografija je dijagnostička metoda izbora, jer prikazuje morfološke promjene i semikvantificira regurgitaciju; kateterizacija se izvodi u bolesnika pred kirurški zahvat, uglavnom radi prikazivanja eventualne stenoze koronarnih žila. Konzervativno liječenje: izbjegavanje većih fizičkih napora i simptomatsko liječenje zatajivanja srca, aritmije i angine pektoris. Ako se tim liječenjem bolesnik ne može održati u kompenziranom stanju, indicirana je zamjena oboljelog zaliska umjetnim.