intersticijski nefritis

intersticijski nefritis, upala bubrega kojoj je sijelo pretežno u bubrežnom intersticiju, tj. u prostorima između nefrona. Upala intersticija može biti primarno intersticijska, pri čemu intersticij reagira upalnom reakcijom na noksu, koja je dospjela u bubrežni intersticij, ili je sekundarna, tj. u intersticiju se odigrava upala kao posljedica primarnog oštećenja drugih struktura bubrega, u prvom redu tubula, ali i glomerula. Najvažniji uzroci intersticijskog nefritisa jesu: a) infekcije bakterijama: pijelonefritis, tuberkuloza; b) nebakterijski uzroci: živi uzročnici, (leptospire, virusi, ricketsije); neživi uzročnici: toksini, bakterija iz udaljenih organa, cirkulacijske, imunogene, fizikalne i kemijske nokse. Smetnje istjecanju mokraće (mehanička i dinamička opstrukcija, npr. veziko-ureterski refluks), metabolički poremećaji; c) nepoznata su uzroka idiopatski intersticijski nefritis, endemska nefropatija balkanskih zemalja i hereditarni intersticijski nefritis. Među cirkulacijskim noksama najvažnija je ishemična, uslijed smanjenja protoka krvi kroz ogranke bubrežnih arterija. Imunološkim uzrocima izazvan intersticijski nefritis najčešće je akutni intersticijski nefritis zbog senzibilizacije, ponajviše na neke lijekove (meticilin, glafenin, fenindion i dr.). Među fizikalnim noksama najvažnije su trauma, ionizantno zračenje, opsežne opekline i smrzavanja. Kemijskih noksa koje mogu oštetiti bubrege ima bezbroj, a najčešća su trovanja etilen-glikolom, tetraklormetanom i lijekovima (aminoglikozidi, analgetici). Primjeri metaboličkih oštećenja koja dovode do intersticijskog nefritisa su urična, kaliopenična i hiperkalcemična nefropatija, te oksaloza. Intersticijski nefritis prema toku i razvoju može biti akutan ili kroničan. U akutnom obliku intersticij je prožet staničnom infiltracijom i edemom, a vidljive su i nekroze tubulskih stanica. U kroničnom obliku, pored stanične infiltracije, vidi se umnažanje intersticijskog veziva s poremećenjem građe bubrega i propadanjem nefrona. Klinički su akutni oblici popraćeni oštećenjem bubrežnih funkcija sve do akutne bubrežne insuficijencije. Kronični oblik može teći vrlo dugo neprimijećeno, bez simptoma i uz postupno oštećenje bubrežnih funkcija te po tipu tubulo-intersticijskog sindroma dovesti do konačne ireverzibilne bubrežne insuficijencije. Liječenje akutnih oblika ima specifičnosti u odnosu na uzrok i težinu kliničke slike. Kronične oblike teško je uspješno liječiti. Stoga pozornost treba biti usmjerena na prevenciju.