intraokularni tlak

intraokularni tlak (očni tlak), pritisak sadržaja očne jabučice na njezine stijenke. Stalan intraokularni tlak (normalno iznosi 2,0-3,3 kPa ili 15-25 mmHg) rezultanta je ravnoteže pritjecanja i otjecanja očne vodice. Mjerenje očnog tlaka naziva se tonometrija. Intraokularni tlak drži očne ovojnice stalno napetim, što je važno za njihovu normalnu funkciju. Snižen intraokularni tlak može dovesti do atrofije očne jabučice, dok povišen intraokularni tlak pritišće na živčana vlakna i krvne žilice mrežnice uzrokujući degeneraciju ganglijskih stanica. Povišen intraokularni tlak nastaje uslijed prekomjernog stvaranja očne vodice u zrakastom tijelu te zbog otežanog otjecanja iz stražnje u prednju očnu sobicu ili iz prednje sobice prema vanjskom optoku krvi. Produkciju očne vodice smanjuju α-stimulatori (adrenalin), β-blokatori (timolol), inhibitori karboanhidraze (acetazolamid) i osmotska sredstva (manitol, glicerol), a operativno se izvode ciklodijatermija i ciklokriopeksija. Za smanjenje otpora otjecanja upotrebljavaju se parasimpatikomimetici (pilokarpin) te se izvode filtracijske operacije.