kardiotokografija

kardiotokografija, način nadzora ploda u trudnoći i porođaju, pritom se istodobno bilježe trudovi (→ tokografija) i srčani rad (kardiografija) fetusa. Za to služe posebni aparati, kardiotokografi, izrađeni na načelu elektroničnog pojačala. Bilježenje srčana rada ploda zasniva se na principu hvatanja zvučnih valova (fonokardiografija); ultrazvučnih valova (doplerska ehokardiografija) ili električnih impulsa fetusova srca (elektrokardiografija); potonja se obično izvodi nakon prokidanja vodenjaka, postavljanjem elektrokardiografske elektrode na predležeću čest čeda, obično na meki oglavak (tzv. skalp-elektroda). U fetusa, koji je ugrožen pomanjkanjem kisika, pojavljuju se na kardiotokogramu karakteristične krivulje srčana rada, što opstetričaru omogućuje pravodobnu intervenciju.