kineziterapija

kineziterapija (medicinska gimnastika), metoda fizikalne terapije koja se u liječenju koristi pokretom, osnovnim ciljem jačanja mišića. Vježbe se izvode individualno, u parovima, u manjim ili većim skupinama. Svaka vježba ima uvodni (priprema cirkulacije) glavni (najveća aktivnost) i završni dio (smirivanje aktivnosti). Kod kineziterapije od posebne je važnosti sinkronizacija disanja i pokreta. Tipovi vježbi: pasivne, aktivne i potpomognute vježbe. Pasivne vježbe izvodi fizioterapeut, a koristi se za sprečavanje nastanka kontraktura, za održavanje duljine mišićnih vlakana i proprioceptivnog osjeta. Aktivne vježbe izvodi bolesnik, a služe jačanju mišića i povećanju opsega pokreta zglobova. Vježbe relaksacije mogu biti opće ili lokalne. Vježbe disanja predstavljaju režim disanja kod ostalih vježbi, ili mogu biti usmjerene vježbe za dišne putove. Postoje posebni sustavi vježbi, npr. za cerebralno oštećenu djecu (Bobath, Vojta), za skolioze (Klapp) i dr. Indikacije su, praktički, sva područja medicine, osobito oštećenja lokomotornog, centralnog i perifernog živčanog sustava te poremećenja pravilnog razvoja djece i omladine. Potrebna je odgovarajuća dvorana i oprema. Kineziterapiju propisuje fizijatar, a izvodi fizioterapeut. Ona je osnovni postupak u rehabilitaciji.