klinička smrt

klinička smrt, stanje u kojemu, za razliku od biološke smrti, manje osjetljiva tkiva prežive nedostatak kisika. To su srce, jetra, bubrezi i neki dijelovi mozga (moždano stablo). Bolesnik može u stanju vegetiranja, bez svijesti, uz očuvano disanje i mnoge reflekse, a pomoću intenzivne njege, godinama živjeti dok ne umre od neke interkurentne bolesti. Uzroci takva stanja najčešće su izravne ozljede mozga i neuspješna reanimacija. Takve bolesnike treba razlikovati od onih u kojih je došlo do oštećenja moždanog stabla s gašenjem svih refleksa i prestankom disanja; u ovih se može dokazati smrt mozga, kada više ne postoji mogućnost oporavka individue kao funkcionalne cjeline, pa ako su ispunjeni ostali uvjeti, ovakvi se bolesnici mogu proglasiti mrtvima te smiju poslužiti kao davaoci organa.