koma

koma (coma), potpun gubitak svijesti, duboka nesvjestica iz koje bolesnika nije moguće probuditi nikakvim podražajima. Postoje različite dubine kome. U plićoj komi bolesnik još pokazuje ostatke adaptivnih ili stereotipnih obrambenih pokreta (tj. onih koji služe zauzimanju ugodnijeg položaja bolesnika, ili pripadaju arhajskim obrambenim automatskim mehanizmima). U njoj se javljaju patološki refleksi, povišen tonus ili povišeni spinalni refleksi, a s produbljivanjem kome postupno nestaju sve reakcije. Uzrok komatoznih stanja mogu biti živčani, metabolički, egzogeni, toksični, infekcijski, ekspanzivni i drugi činioci. Posebne vrste kome jesu: akinetski mutizam (coma vigile) i apalijski sindrom. Diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir deaferentacijski sindrom. Dijagnostika uzroka kome bitan je zadatak mnogih specijalista (internista, neurologa, anesteziologa, reanimatologa i ostalih) i interdisciplinskih timova. Treba lučiti primarno živčane uzroke kome (vaskularni poremećaji mozga, tumori i ostali spaciokompresivni procesi, upalni procesi, poremećaji cirkulacije likvora, trauma mozga i dr.), od općih poremećaja metabolizma (dijabetična koma, hipoglikemijska koma, uremijska koma i dr.), od kardiovaskularnih poremećaja s posljedičnom ishemijom i hipoksijom mozga, od egzogenih intoksikacija i dr. Liječenje komatoznih stanja započinje prije dijagnostičkih napora osiguranjem vitalnih funkcija i sprečavanjem komplikacija (osiguranje disanja, regulacija opće cirkulacije i metabolizma). Postavljanje etiološke dijagnoze omogućuje specifično liječenje uzroka koji je doveo do kome.