korion

korion, vanjska embrijska ovojnica, nastaje za vrijeme stvaranja primarnih zametnih listića od trofoblasta i vanjskog (parijetalnog) lista izvanembrijskog mezoderma. Za vrijeme implantacije jajašca korion intenzivno raste, pri čemu se osobito umnaža njegov vanjski, sincicijski sloj (sinciciotrofoblast), koji za vrijeme prodiranja u sluznicu maternice litičkom aktivnošću svojih enzima razgrađuje najprije epitel, a zatim i stijenke žlijezda i krvnih žila maternice. Početkom II. tjedna razvitka sinciciotrofoblast čini složeni labirint, u lakunama kojega se nalazi krv istekla iz oštećenih krvnih žila maternice. Sinciciotrofoblastu se ubrzo pridruži i citotrofoblast. Ta dva sloja u III. mjesecu razvitka prekrivaju cijelu vanjsku površinu amnija u obliku korionskih resica (primarne resice), u koje kasnije ulazi mezenhim izvanembrijskog mezoderma (sekundarne resice), a u njih konačno urastu ogranci pupčanih krvnih žila (tercijarne resice). Koncem II. mjeseca trudnoće korionske resice počinju iščezavati s najvećeg dijela koriona. Na kraju preostaju i dalje se razvijaju samo na manjem dijelu (resičasti korion, chorion frondosum), koji zajedno s bazalnom deciduom čini posteljicu. Preostali veći dio ostaje bez resica (glatki korion, chorion laeve), priraste uz kapsularnu deciduu te zajedno s njom i s parijetalnom deciduom čini vodenjak. Broj stanica citotrofoblasta (Langhansov sloj) se u drugoj polovici trudnoće smanjuje, vjerojatno zbog ugradnje u sinciciotrofoblast. Postupno se smanjuje i broj makrofaga u stromi resica (Hofbauerove stanice).