koštano tkivo

koštano tkivo, najtvrđe, mineralizirano, ontogenetski i filogenetski najmlađe potporno tkivo. Izgrađuje skelet u sastavu lokomotornog sustava i ujedno je zaštitni omotač središnjega živčanog sustava, osjetnih organa, koštane srži i prsnih organa. Ima i metaboličku ulogu kao rezervoar kalcija i fosfora u tijelu. Poseban oblik koštanog tkiva je zubni dentin. Koštano tkivo se sastoji od stanica i međustanične tvari. 1. Koštane stanice (osteociti) imaju istu osnovnu građu kao fibrociti. Smještene su u ovalnim šupljinama (lakune) u međustaničnoj tvari, a njihovi brojni tanki izdanci u kanalikulima, koji čine kontinuirani kanalikularni sustav i u kojima se izdanci susjednih osteocita dodiruju i komuniciraju neksusima. 2. Međustanična tvar (koštani matriks) sastoji se od organskog (30-40% ) i anorganskog (60-70% ) dijela. Organski dio (osteoid) sadrži 95% kolagenih vlakanaca (kolagen tipa I) i 5% amorfne tvari (proteoglikani). Anorganska dio čine kristalići hidroksilapatita (hidroksilirani kalcijev fosfat), kalcijski fluorid i citrat te magnezijski klorid. Koštano tkivo je vrlo plastično pa se kombiniranim djelovanjem osteoblasta i osteoklasta može modelirati pod utjecajem hormonskih, nutritivnih i mehaničkih činilaca. Zbog dobre vaskularizacije i kontinuiranog kanalikularnog sustava matriks je na svim mjestima dostupan hormonima i drugim sastojcima krvi što omogućuje brzu ugradnju kalcija iz krvi i njegovo otpuštanje u krv (održavanje stalne razine kalcija u krvi). Tim su promjenama podložniji mlađi i manje mineralizirani dijelovi kosti (metaboličko koštano tkivo) nego stariji i jače mineralizirani (strukturno koštano tkivo). Koštano tkivo sadrži 99% cjelokupne količine kalcija u organizmu. Mineralizacija koštanog matriksa započinje odlaganjem kristalića hidroksilapatita oslobođenih iz tzv. matriks-mjehurića na ograničena mjesta duž kolagenih vlakanaca (tzv. područja pukotina), vjerojatno posredstvom posebnih glikoproteina kojih nema uz kolagena vlakanca na drugim mjestima. Prvobitna mjesta odlaganja hidroksilapatita povećavaju se odlaganjem novih kristalića i konačno se međusobno stapaju u jedinstvenu masu. Od stranih tvari u optoku krvi, u koštani matriks se ugrađuju antibiotici tetraciklinske skupine i radioaktivni izotopi stroncija i plutonija (⁹⁰Sr, ²⁵⁹Pu) koji nakon ugradnje u kost zračenjem oštećuju koštanu srž. Koštano tkivo postoji u dva osnovna oblika: a) grubo vlaknato (primarno) koštano tkivo, nepravilan raspored kolagenih vlakanaca i lakuna s osteocitima; primitivno fetusno koštano tkivo, u odraslih osoba samo zubni cement i hvatišta tetiva za kost; b) fino vlaknato (zrelo, lamelarno) koštano tkivo, nastaje sekundarnim okoštavanjem na mjestu razgrađene primarne kosti. Izgrađuje kompaktnu i spužvastu koštanu tvar. Pravilno je građeno i prilagođeno djelovanju mehaničkih sila na kostur. Međustanična tvar se odlaže i raspoređuje u tanke (3-7 μm) pločice (lamele) među kojima su smještene lakune s osteocitima. U svakoj lameli sva kolagena vlakanca teku usporedno, u smjeru okomitom na smjer vlakanaca u susjednim lamelama. Kroz kompaktnu koštanu tvar teku žilni kanali koji sadrže krvne i limfne kapilare, živčana vlakna, osteoblaste, osteoklaste i makrofage. U njih se otvaraju kanalikuli iz najbližih lakuna. Haversovi kanali teku usporedno s osovinom cjevaste kosti. Volkmannovi kanali teku okomito ili koso prema osovini kosti, međusobno povezuju Haversove kanale i otvaraju se na slobodnoj površini kosti i u moždinsku šupljinu. Oko svakog Haversova kanala poredano je u koncentričnim krugovima 3-25 koštanih lamela (Haversove koncentrične lamele), koje zajedno s njim čine cilindričnu koštanu jedinicu (osteon) promjera 100-500μm, a koja je omeđena gušćom cementnom crtom kroz koju ne prolaze kanalikuli. Prostore među osteonima ispunjavaju ostaci starih, najvećim dijelom razgrađenih osteona (prijelazne ili intersticijske lamele). Usporedno s vanjskom plohom kosti (ispod pokosnice) teku vanjske, a uz moždinsku šupljinu unutrašnje osnovne ili generalne lamele. Unutrašnje osnovne lamele prelaze u gredice (trabekule) spužvaste kosti, u kojima nema žilnih kanala. Složeni lamelarni sustav kosti rezultat je pregradnje (remodeliranja) koja se odvija intenzivno za vrijeme fetusnog razvitka i rasta kosti, a znatno sporije cijeloga života. Osteoklasti razgrađuju prethodno stvorenu kost (bez obzira na granice postojećih osteona) pa nastaju nepravilne cilindrične apsorpcijske šupljine. S prestankom apsorpcije osteoblasti stvaraju nove koncentrične lamele koje se nižu od periferije prema sredini sve dok ne nastane novi osteon, u kojemu središnji ostatak apsorpcijske šupljine predstavlja novi Haversov kanal. U jednom te istom dijelu koštane tvari može nastati pet ili više generacija osteona.