koža

koža (kutis, cutis, derma, dermis), zajednički pokrov tijela (integumentum commune), najveći organ tijela (1,5-2 m², 16% tjelesne mase). Na prirodnim otvorima tijela (nozdrve, usne, anus, vanjski spolni organi, vjeđe) prelazi u odgovarajuću sluznicu (mukokutana granica). Na raznim dijelovima tijela debljina joj varira od 0,5 do 5 mm. Najdeblja je na dlanovima, tabanima, leđima i glutealnoj regiji, a tanja na pregibnim stranama udova, na trbuhu i licu. Slobodna površina prošarana je tankim, ukrštenim brazdama koje čine rombični crtež kože. Posebno oblikovane i individualno karakteristične brazde i grebeni (papilarne linije) postoje na jagodicama prstiju, dlanovima i tabanima (dermatoglifi). Koža se sastoji od epitelnog (→ epidermis) i vezivnog sloja, a od podloge je odjeljuje potkožno tkivo. Vezivni sloj kože (korijum, dermis, usmina), mezodermnog podrijetla. Sastoji se od dvaju neoštro ograničenih slojeva: a) papilarni sloj, nalazi se neposredno ispod bazalne membrane epidermisa. Građen je od rahla vezivnog tkiva, koje obiluje slobodnim stanicama obrambenog sustava (limfociti, plazma-stanice, monociti, makrofagi, mastociti), krvnim i limfnim kapilarama i živčanim završecima. Tanka kolagena vlakanca (retikulska vlakna, kolagen tipa III i posebna „sidrena vlakna") te nezrela elastična vlakna teku okomito prema epidermisu i završavaju u njegovoj bazalnoj membrani, te zajedno s bazalnim nazubljenjem bazalnih stanica epidermisa čine mehanički vrlo otpornu vezu između epitelnog i vezivnog dijela kože (epidermokutana ili dermoepidermalna granica). Papilarni sloj se izbočuje u epidermis čineći papile (najbrojnije i najdublje tamo gdje je epidermis najdeblji), koje povećavaju graničnu površinu. i omogućuju kontakt krvnih kapilara s dubljim slojevima epidermisa. Papile sadrže petlje krvnih kapilara (vaskularne papile) ili opipna osjetna tjelešca (taktilne papile); b) retikulski sloj, deblji je i sastoji se od gusta (fibroznog) vezivnog tkiva, s debelim snopovirna kolagenih vlakana (kolagen tipa I) isprepletenih u svim smjerovima i s mrežom debljih elastičnih vlakana. U amorfnoj tvari prevladava glikozaminoglikan dermatansulfat. Svi sastojci međustanične tvari variraju regionalno i s dobi (zadebljanje snopova kolagenih vlakana, povećanje broja intermolekulskih poprečnih veza, stalno umnožavanje, a u starosti propadanje elastičnih vlakana: stanjena, mlohava, nabrana i suha staračka koža). U korijumu su smještene kožne žlijezde, korijeni dlaka, glatki mišići (arektor dlake, snopovi glatkih mišićnih stanica u koži vanjskog spolovila), elastični tetivni završeci skeletnih mišićnih vlakana u području glave i vrata (mimično mišićje), krvne i limfne žile, živčana vlakna i osjetna tjelešca. Mreža krvnih žila u koži vrlo je gusta (4,5% ukupnog volumena krvi; mreže arterija na granici prema potkožnom tkivu i između dvaju slojeva korijuma, kapilarne petlje u vezivnim papilama), a na mjestima izloženima hladnoći (jagodice prstiju, nos, uška) postoje i posebno oblikovane arterijsko-venske anastomoze (kožni glomusi, Hoyer-Grosserovi organi). Potkožno tkivo (supkutis, hipodermis) je rahlo vezivno tkivo koje povezuje kožu s podlogom i sadrži individualno različite količine masnog tkiva (panniculus adiposus). Funkcije kože: mehanička zaštita tijela, zaštita protiv kemijskih tvari i ultraljubičastog svjetla, sprečavanje isušenja, termoregulacija, reguliranje količine vode u tijelu, metabolizam masti i vitamina D, kožni osjet.