krioterapija

krioterapija, lokalno liječenje hladnoćom. Lokalna primjena hladnoće snizuje temperaturu kože, potkožja i mišića, koja nakon 10 min padne na minimalnu vrijednost. Periferna cirkulacija reagira ispočetka vazokonstrikcijom, kod 15 °C prelazi u vazodilataciju, da bi se nakon prestanka djelovanja hladnoće popela za 3°C iznad početne. Osjet hladnoće pojačava se do 20°C, zatim se gubi zajedno s taktilnim osjetom kod temperature oko 12°C. Osjet boli pojačava se do 15°C, kasnije postupno slabi, a kod 5-6°C, nestaje. Učinci krioterapije: smanjenje tonusa mišića, analgezija, hiperemija, smanjenje staničnog metabolizma, boli, edema, smirenje upalnih procesa uz povećanje viskoznosti sinovijske tekućine. Metode primjene: uranjanje u hladnu vodu (1,5°C), primjena kompresa ili vrećica s ledom (4,5°C), a najčešće kriomasaža (masaža ledom) i nakon toga kriokinetika, tj. kineziterapija u analgeziji postignutoj hladnoćom. Primjenjuje se 1 ili 2 puta na dan, traje isprva po 20 min, pa se smanjuje po potrebi u nizu od 3-6 aplikacija kod akutnih, a do 20 i više kod kroničnih stanja. Indikacije: svježe traume i bolesti lokomotornog sustava, spastična stanja, bolni sindromi (algodistrofije) te mobilizacija kontraktura. Kontraindikacije: alergija ili smanjena tolerancija na hladnoću, Raynaudov fenomen, te povišenje arterijskog tlaka za više od 2,5 kPa pri uranjanju u hladnu vodu.