limfa

limfa, tjelesna tekućina koja teče u limfnim žilama. Nastaje u intersticiju od tvari koje su tamo dospjele filtracijom iz kapilara i iz stanica. Fiziološka uloga limfe jest ispiranje tvari (metabolita) iz tkiva, čime se pomaže održavanje konstantne unutrašnje sredine (→ homeostaza), te vraćanje u krvni optok bjelančevina koje su dospjele u intersticijski prostor, kao i tekućine (potonje je važno za hemodinamiku). Limfa struji samo u jednom (centripetalnom) smjeru. Sustav limfnih žila isprekidan je limfnim čvorovima, a sve žile ujedinjuju se u 2 voda: torakalni vod (ductus thoracicus) i desni limfatički vod (ductus lymphaticus dexter). Prvi (veći, s limfotokom od 100mL/h) odvodi limfu iz lijeve polovice glave i vrata, lijeve ruke, lijeve polovice prsnog koša i donje polovice tijela, a drugi iz ostalih dijelova tijela. Tlak u limfnim žilama ovisi o količini limfe i nizak je: u torakalnom vodu 0,5-1,5kPa. Gibanje limfe potpomažu zalisci u limfnim žilama i kontrakcije skeletnog mišićja. Svojstva i sastav limfe veoma su promjenljivi te ovise o alimentarnom stanju, o aktivnosti stanica i o organu iz kojeg limfa otječe. Najviše varira koncentracija bjelančevina: u jetrenoj limfi oko 5%, a u limfi pluća i bubrega 1-2%. Limfa je alkalična bistra tekućina koja se zamućuje ako se povisi sadržaj neutralnih masti, što se s njom i događa u torakalnom vodu nakon obilna masna obroka (→ hilomikroni).