limfociti

limfociti, vrsta leukocita s okruglom, kromatinom bogatom jezgrom, oko koje se nalazi uzak rub jako bazofilne citoplazme. Limfociti se nalaze u limfatičnom tkivu i u krvi (brojevni udio: 0,30). Morfološki se razlikuju mali limfociti (promjer manji od 10 μm) i veliki (promjer 10-15 μm). Razvijaju se u slezeni, limfnim čvorovima (kora) i limfoepitelnim organima (tonzila, timus) od pluripotentnih hematopoetskih prastanica podrijetlom iz koštane moždine. Limfociti su odgovorni za imunost (imunokompetentne stanice), imaju sposobnost specifičnog reagiranja na antigene. Pomoću monoklonskih protutijela mogu se razvrstati na temelju površinskih biljega. Limfociti B (nazvani prema Fabriciusovoj bursi u ptica) u čovjeka se transformiraju od preteča u fetusnoj jetri i slezeni, a poslije rođenja vjerojatno u koštanoj moždini. Odgovorni su za humoralnu imunost. Diferenciraju se u memorijske i → plazma-stanice. Memorijske stanice pripadaju specifično antigenima aktiviranim limfocitnim klonovima, umnožavaju se nakon prvog kontakta s antigenom. Odgovorne su za mnogo snažniju sekundarnu reakciju pri drugom izlaganju antigenu. Limfociti T obrađuju se u timusu (odatle naziv) i diferenciraju se u pomagačke stanice, supresijske stanice i citotoksične stanice (stanice ubojice). Pomagačke stanice su daleko najbrojnije, pomažu djelovanje imunosnog sustava na ove načine: a) povećanje aktivacije B-stanica, citotoksičnih i supresijskih stanica antigenima, b) poticanje aktivnosti drugih T-stanica, c) aktivacija sustava makrofaga. Citotoksične stanice izravno napadaju i mogu razoriti (ubiti) mikroorganizme, a ponekad i stanice vlastita organizma. Supresijske stanice mogu potisnuti imunosnu reakciju, funkciju citotoksičnih i pomagačkih stanica. Vjerojatno igraju veliku ulogu u organičavanju sposobnosti imunosnog sustava da napada vlastita tkiva (imunosna tolerancija).