mijelodisplazija

mijelodisplazija (myelodisplasia, mijelodisplastični sindrom), na temelju morfoloških kriterija dijeli se u pet grupa: refrakterna anemija, refrakterna anemija s prstenastim sideroblastima, refrakterna anemija sa suviškom blasta, refrakterna anemija s blastima u transformaciji te kronična mijelomonocitna leukemija. Javlja se u svim dobnim skupinama, najčešće u starijih. Temeljni znak je citopenija, najčešće pancitopenija ili bicitopenija uz varijabilno povećanje jetre i slezene. Koštana srž je karakteristično promijenjena, ovisno o grupi mijelodisplazije. Promjene kromosoma vide se u 79% bolesnika; dio promjena je specifičan, posebno promjene na V. kromosomu. Prisutni su i nespecifični znakovi: porast fetusnog hemoglobina, poremećaj ekspresije antigena krvnih grupa; pozitivan Hamov test. Mijelodisplaziju može pratiti poremećaj proliferacije limfocita T i B, što upućuje na promjenu matične stanice. Češći su solidni zloćudni tumori drugih organa. Liječenje je individualno prema grupi bolesti.