minutni volumen srca

minutni volumen srca, količina krvi koju lijevi ventrikul izbaci u aortu u 1 min; jednak je umnošku udarnog volumena (količina krvi koju lijevi ventrikul izbaci jednom sistolom) i srčane frekvencije (broj otkucaja u 1min). U mirovanju iznosi u muškarca oko 5 L (70 • 70 mL), a može se maksimalno povisiti na 40L u dobro treniranih sportaša, odnosno na 25 L u netreniranih osoba. U žena je ta vrijednost niža za 10-20%. Minutni volumen srca uglavnom je razmjeran ukupnom metabolizmu organizma, odnosno potrošku kisika. Znatno se mijenja u odnosu na tjelesnu masu, dok je u odnosu na tjelesnu površinu konstantan. Potonje se izražava parametrom što se naziva srčani indeks (L krvilm² tjelesne površine/min) koji iznosi 3 L/min. Na veličinu minutnog volumena srca utječu: a) volumensko opterećenje srca (venski priljev), b) tlačno opterećenje srca (uglavnom otpor izbacivanju krvi iz srca), c) kontraktilnost (sposobnost kontrakcije) miokarda i d) srčana frekvencija. Što je veći venski priljev (količina krvi koja u lmin dospijeva u desni atrij, u mirovanju oko 5L), to se jače izdužuju vlakna miokarda, jača je njihova kontrakcija i, posljedično, udarni volumen i minutni volumen srca To se naziva autoregulacija srčanog rada (Frank-Starlingov zakon srca). Na taj način srce može svladati venski priljev od najviše 13L (permisivna razina), odnosno povećati minutni volumen srca na tu vrijednost. Hipertrofija miokarda (sportsko srce) može povisiti permisivnu razinu za još 2 ̶ -3 L, a to također spada u autoregulaciju srčana rada. Dalje povišenje minutnog volumena srca postiže se ekstrakardijalnom regulacijom srčanog rada: povećanjem kontraktilnosti miokarda i srčane frekvencije. Kontraktilnost miokarda najviše povećavaju simpatikus i katekolamini. Srčanu frekvenciju normalno određuju impulsi iz sinus-atrijskog čvora (predvodnik srčanog ritma). Djelovanjem na taj centar automacije srčanu frekvenciju povisuju: simpatikus, katekolamini, povišena tjelesna temperatura, povišen bazalni metabolizam, hormoni štitnjače, a snizuje vagus (acetilkolin). Srčana frekvencija je glavni činilac u povećanju minutnog volumena srca. Ako je ona previsoka (viša od 180/min u zdravih netreniranih osoba, odnosno viša od 200- 220/min u treniranih), minutni volumen srca počinje se smanjivati (zbog kratkotrajnosti dijastole srce se nedovoljno puni). Osim u treniranih osoba za vrijeme fizičkog napora, minutni volumen srca u mirovanju povišen je u trudnoći, kod hipertireoze, anemije, bolesti beri-beri, u stanjima uzbudenja (strah) i dr., a snižen kod oštećenja srčana rada (infarkt, miokarditis, kardijalni šok i dr.) te kod smanjena venskog priljeva (smanjen volumen krvi zbog krvarenja, akutna dilatacija vena-kolaps i dr.).