mišićno tkivo, glatko

mišićno tkivo, glatko, vrsta mišićnog tkiva koja ne pokazuje optički fenomen poprečne ispruganosti; građen je od glatkih mišićnih stanica s jezgrom u sredini. Pri kontrakciji se mišićna stanica skraćuje i zadeblja, a jezgra se spiralno zavije. Glatke mišićne stanice duge su od 20-500 μm (u trudnoj maternici), a debele 5-8μm. Najčešće su postavljene u naslagama tako da deblja sredina jedne stanice priliježe tanjim krajevima susjednih stanica. Susjedne mišićne stanice su mjestimično spojene neksusima. Na nekim mjestima u tijelu (sluznica želuca i crijeva, koža) mogu se nalaziti pojedinačno ili u snopićima različite debljine. Tipična lokalizacija su unutrašnji organi (krvožilni, probavni, dišni i urogenitalni sustav, čahura slezene), oko (šarenica i cilijarno tijelo) i koža (arektor dlake, difuzno u vanjskom spolovilu). U citoplazmi je sarkoplazmatska mrežica jedva naznačena a miofilamenti teku u raznim smjerovima čineći mrežu. Uz aktinske i miozinske filamente (uzajamni odnos drugačiji nego u skeletnim mišićnim vlaknima) postoje i mehanički intermedijarni filamenti. I aktinski mikrofilamenti i intermedijarni filamenti hvataju se na zgusnuću citoplazme na unutrašnjoj strani sarkoleme, koja sadrži α-aktinin pa su analogna Z-prugama u skeletnom mišićnom vlaknu. Uz kontraktilnu aktivnost glatke mišićne stanice imaju i sposobnost biosinteze kolagena tipa III, elastina i proteoglikana međustanične tvari. Iako po obliku različite, glatkim mišićnim stanicama su po sadržaju miofilamenata i po sposobnosti kontrakcije slične neke druge vrste stanica (mioidne i mioepitelne stanice).