mišićno tkivo, skeletno

mišićno tkivo, skeletno, vrsta mišićnog tkiva koja izgrađuje mišiće lokomotornog sustava pričvršćene tetivama uz kosti, ali može biti vezana i na meka tkiva (prstenasti mišić vjeđe i usne, mimična muskulatura, platizma, vanjski očni mišići, jezik, probavna cijev od usne šupljine do sredine jednjaka, vanjski sfinkter anusa). Sastoji se od dugih (do 30cm) skeletnih mišićnih vlakana debljine 10-100 μm (sincicij s nekoliko stotina do nekoliko tisuća jezgara smještenih neposredno ispred sarkoleme). Miofibrile su gusto zbijene pa je poprečna ispruganost dobro izražena. U sarkoplazmi je dobro razvijena sarkoplazmatska mrežica koja obavija svaku miofibrilu. Na granici između A-pruge i I-pruge nalazi se T-cjevčica (poprečni ili transverzalni tubul), koja se na površini sarkoleme slobodno otvara u međustanični prostor. Uz T-cjevčicu je sa svake strane priljubljen prošireni dio (cisterna) sarkoplazmatske mrežice (T-cjevčica + 2 cisterne = trijada). Cijeli sustav kanalića služi prometu iona kalcija potrebnih za kontrakciju mišića. Osim sarkoplazmatske mrežice, sarkoplazma sadrži Golgiev aparat, mitohondrije, mioglobin, znatne količine glikogena i pojedinačne kapljice lipida. Tipovi skeletnih mišićnih vlakana (morfološki, histokemijski, funkcionalni): a) crvena vlakna (polagana): sadrže veliku količinu mioglobina i mitohondrija (citokromi), polako se kontrahiraju ali su izdržljiva (grudni mišići ptica selica, mišići udova u sisavaca, dugački mišići leđa); b) bijela vlakna (brza) deblja su od crvenih, sadrže više miofibrila a manje mioglobina i mitohondrija, brzo se kontrahiraju, ali nisu izdržljiva (grudni mišići kokoši, vanjski očni mišići); c) intermedijarna vlakna, prijelazni oblik između crvenih i bijelih. U čovjeka je skeletno mišićje često građeno od mješavine svih triju vrsta vlakana.