mucanje

mucanje (disfemija, dysphemia, balbuties, spasmophemia, dysarthria spastica), psihogeni poremećaj govora. Razlikuje se od normalnog govora po velikom broju jasno primjetljivih ponavljanja riječi i zaustavljanja u govoru. Na prekid tečnoga govora djeluju psihički ili fizički stresovi, a često i potpuno nevažni momenti koji uzrokuju grčevite pokrete fonacijske, artikulacijske i dišne muskulature. Mucanje se pojavljuje u djetinjstvu; od treće do sedme godine. Smanjuje se spontanim pokretima u igri i pjevanju. Češće je u djece koja kasnije progovore, u previše emotivnih, ili pak u djece s neurotičnim smetnjama. U liječenju se primjenjuju vježbe disanja, izgovora, motorne vježbe i metode relaksacije. Psihoterapija daje dobre rezultate. Najbolji se rezultati postižu prije sedme godine. Vježbama i upornošću postižu se znatna poboljšanja i izlječenja.