multipla skleroza

multipla skleroza (sclerosis multiplex, encephalomyelitis disseminata), kronična bolest središnjega živčanog sustava sa stvaranjem ograničenih žarišta demijelinizacije, propadanja živčanog tkiva i njegova nadomještavanja vezivnim. Smatra se da u etiologiji bolesti igraju ulogu određeni virusi, a patogenetski mehanizam je autoimuni poremećaj, preosjetljivost na elemente vlastita živčanog tkiva. Kao neposredan povod za nastanak bolesti ili recidiva smatraju se nespecifične upale, traurne, ili druge nokse, uključujući psihičke. Javlja se u dvije trećine slučajeva u mladih odraslih osoba, ali se može javiti u svakoj dobi. Tipičan je klinički tok s recidivnim mahovima, s boljim ili lošijim remisijama, te s postupnom progresijom, efektom sumacije zaostalih deficita. Kako su žarišta demijelinizacije razasuta (diseminirana) u bijeloj supstanciji leđne moždine, moždanog debla ili mozga, ispadi su veoma individualni, ovisno o lokalizaciji pojedinačnih lezija i sumacijskom efektu njihovih manifestacija. Zbog kumulacijskog efekta češći simptomi su ovi: poremećaj vida s amaurozom i retrobulbarnim neuritisom, različite vrste dvoslika, nistagmus, cerebelarni poremećaji motorike, kao i poseban, skandirajući način poremećena govora, piramidni motorički ispadi, osobito gubitak abdominalnih refleksa i plantarnog refleksa. Bolest se može zaustaviti u bilo kojoj fazi, može doći do dobrih i katkad dugotrajnih remisija, ali i do brze progresije, invalidnosti i smrti. Liječenje: kortikosteroidi, imunosupresivi te različiti oblici suportivne i simptomatske terapije. Katkad se preporučuju posebni oblici dijete, izbjegavanje faktora koji mogu dovesti do recidiva, vitamini i dr.