nefron

nefron, strukturna i funkcionalna jedinica bubrega; nerazgranjeni kanalić promjenljiva toka i građe koji počinje s bubrežnim tjelešcem i završava s ušćem u razgranjeni sustav odvodnih kanalića. Dijelovi: a) bubrežno tjelešce (glomerul obavijen Bowmannovom čahurom); b) sekretni kanalići, koji se po svome toku mogu podijeliti na proksimalni zavijeni kanalić, Henleovu petlju i distalni zavijeni kanalić. Uzme li se u obzir struktura epitela kanalića, podjela na segmente je složenija. 1. proksimalni kanalić koji ima zavijeni dio u kori bubrega i ravni dio koji ulazi u moždinu i čini različito dugačak dio silaznog kraka Henleove petlje; 2. tanki krak Henleove petlje koji može biti različito raspoređen po silaznom i uzlaznom dijelu; 3. distalni kanalić koji ima ravni dio u sastavu uzlaznog kraka i zavijeni dio, koji se nalazi u kori, dotiče vaskularni pol ishodišnoga bubrežnog tjelešca (macula densa) i ulijeva se u sabirnu cjevčicu. Svaki je nefron dug 2-3 cm, a svaki bubreg sadrži 1,200.000 nefrona. Najbrojniji su kortikalni nefroni (80% ) smješteni na periferiji kore (manji glomerul, kratka Henleova petlja i njezin tanki krak). Jukstamedularni nefroni (20% ) smješteni su u blizini moždine (veći glomerul, dulja Henleova petlja i njezin tanki krak). Krvne kapilare koje obavijaju sekretne kanaliće nastaju grananjem eferentne arteriole glomerula a njihov tok je prilagođen protustrujnom mehanizmu koncentracije mokraće.

Tijekom razvitka konačnog bubrega (metanefros) razvitak nefrona teče iznutra prema van, pa su najmlađi nefroni oni ispod površine koji završavaju svoj razvitak u dječjoj dobi i sve do adolescencije se povećavajuhipertrofijom. → bubrežno tjelešce, → bubrežni kanalići