nefrotski sindrom

nefrotski sindrom (syndroma nephroticum), sastoji se od 4 klinička simptoma: obilna proteinurija (više od 3,5 g/dan), hipoalbuminemija, opći edemi i hiperlipidemija. Uzroci su vrlo brojni (tablica). U biti, svaki dugotrajniji patološki proces na glomerulima koji uzrokuje obilnu proteinuriju može dovesti do slike nefrotskog sindroma. Gubitak plazmenih proteina, u prvom redu albumina mokraćom, nadoknađuje se pojačanom sintezom u jetri, ali kad on premaši jetrin kapacitet za sintezu, razvijaju se hipoalbuminemija, edemi i hiperlipidemija. Klinička slika: dominiraju opći edemi potkožnog tkiva gdje god je ono rahlo, i izljevi u tjelesne šupljine (pleuralnu, perikardnu, trbušnu). Dijureza je smanjena, mokraća je visoke specifične težine. Proteinurija je obilna, može doseći i 20-30 g/dan. U sedimentu mokraće nalaze se hijalini i granulirani cilindri te dvolomne lipidne čestice. Eritrociturija i leukociturija više su izražene u slučaju proliferativnih oblika glomerulonefritisa. Ostali klinički znakovi bit će izraženi ovisno o osnovnoj bolesti koja je dovela do nefrotskog sindroma (npr. dijabetes). Bubrezi su normalne veličine, njihove funkcije su također normalne. Prognoza i ishod uvelike ovise o uzroku. Ako se uzrok može ukloniti (npr. medikamenti, neke toksične tvari, heroin i dr.), može se postići izlječenje. Ako je proces na glomerulima nezaustavljiv, nefrotski sindrom bit će izražen unatoč liječenju sve do faze kad se razvije kronična bubrežna insuficijencija (zbog smanjenja broja nefrona doći će do smanjenja proteinurije, nestanka edema i hiperlipidemije, ali će se razviti arterijska hipertenzija i sindrom uremije). Liječenje: 1) utjecati na patološki proces glomerula; to se postiže uklanjanjem uzroka (penicilamina, kaptoprila, operacijom konstriktivnog perikarditisa i dr.). Primjenom kortikosteroida smanjuje se propusnost glomerulskog filtra za proteine i proteinurija, a uspjeh će biti to bolji što su organska oštećenja glomerula manja (→ glomerulonefritis minimalnih promjena). U slučaju progresivne fokalne skleroze glomerula i proliferativnih oblika glomerulonefritisa uspjeh liječenja primjenom kortikosteroida vrlo je dvojben ili nikakav. Za neke oblike treba primijeniti citostatike (ciklofosfamid, klorambucil), a uspjeh nije siguran; 2) popraviti negativnu bilancu proteina i povisiti volumen plazme u cirkulaciji što se nastoji postići obilnim unosom bjelančevina putem hrane, tj. 2 g bjelančevine/kg tjelesne mase na dan; 3) povećanje izlučivanja natrija mokraćom postiže se primjenom dijuretika uz restrikciju NaCl u hrani i kontrolu elektrolita plazme; 4) liječiti komplikaeije (tromboze vena, infekcije kože i drugih organa).