noćni strah

noćni strah (niktofobija, pavor nocturnus), pojava iznenadnog, naglog buđenja uz paničan strah i poremećaj svijesti, podsjeća na ponašanje u halucinacijskom stanju. Osobe mogu vikati, nepovezano govoriti, gledati ukočeno oko sebe a da ne prepoznaju okolinu, sjede u krevetu ili ustaju i besciljno trče po sobi. Ovo stanje prate vegetativni simptomi kao učestali rad srca, učestalo disanje, znojenje, crvenilo lica itd. Noćni strah traje poneku minutu, rjeđe dulje, i završava spontanim nastavkom spavanja. Obično postoji potpuna amnezija za to stanje, ili tek nejasno sjećanje kao da je posrijedi neugodan san. Uobičajeno se noćni strah javlja samo jednom u toku noći. Epidemiološki, javlja se u 1-3% djece između 5 i 12 godina, ali može i u adolescenata kao i u odraslih osoba. Postoji sumnja na genetsku vezu između noćnog straha i somnambulizma, no razlika je u tome što kod potonjega gotovo nikad nema straha. Obje pojave javljaju se u ne-REM fazi spavanja, dakle nisu posrijedi snovi. Sumnja na povezanost s epilepsijom nije dokazana. U djece se dobri rezultati liječenja postižu imipraminom (antidepresiv), a u odraslih dijazepamom ili drugim benzodijazepinom (trankvilizatori), uz obvezatnu psihoterapiju.