nosna šupljina

nosna šupljina (cavum nasi), desna i lijeva, nalaze se u središnjem dijelu splanhnokranija, između orbita i maksilarnih sinusa i odijeljene su nosnom pregradom (septum nasi). Nosne šupljine imaju krov koji je vrlo uzak, a oblikuju ga kribriformna pločica etmoidne kosti kroz čije malene otvore prolaze niti njušnih živaca, sprijeda nazalni nastavak frontalne kosti, nosne kosti i triangularne hrskavice, a straga trup sfenoidne kosti. Dno čine nepčani izdanci maksile i horizontalni dijelovi nepčanih kostiju. Medijalni zid čini septum. Skelet nosa podložan je mnogim vanjskim i unutarnjim faktorima, pa se zbog toga može iskriviti ili polomiti, što izaziva otežano disanje na nos. Na septumu može nastati greben (crista septi nasi) koji, osim otežana disanja, može prouzročiti i druge smetnje. Ta se anomalija može ispraviti kirurškim zahvatima. Na lateralnom zidu nosnih šupljina nalaze se po tri nosne školjke: gornja, srednja i donja (concha nasalis superior, c. n. media i c. n. inferior). One oblikuju tri nosna hodnika (meatus nasi superior, medius, inferior). Srednji hodnik je kompleksan, jer se u njemu nalaze otvori maksilarnog, frontalnog i prednjeg dijela etmoidnog sinusa, dok se u stražnjem gornjem dijelu nosne šupljine, a ispred i iza gornje nosne školjke, nalaze otvori stražnjih etmoidnih ćelija i sfenoidnog sinusa. Ispod donje nosne školjke u donji nosni hodnik se izlijevaju suze iz suzne vrećice. Nosna sluznica pokriva cijelu nosnu šupljinu i sve paranazalne sinuse. Ona se prema građi i funkciji dijeli u dvije vrste: dišna i njušna. Omjer u njihovim površinama je 100:1 u korist dišne, dišna iznosi oko 500 cm² (u nosnim šupljinama i u svim paranazalnim sinusima), a njušna oko 5 cm². U makrozmatskih životinja (pas) taj je omjer manji, jer u njih osjet njuha nije zakržljao kao u čovjeka.